Delfinarijum

Poslednji dan juna u Portorožu osvanuo je sunčan i topao. Svetsko prvenstvo u Show dance-u počelo je juče i trajaće narednih pet dana. Smešteni u udobnu kuću sa roštiljem i bazenom u dvorištu, moj cimer Milan i ja – članovi delegacije našeg plesnog saveza, željno smo iščekivali predstojeće dane.

„Čekiraj ono“- reče Milan. Ležeći na toplom pesku gradske plaže, nakon prvog jutarnjeg ladnog Laškog nisam bio raspoložen za nagle pokrete. Inače, Milan nije bio sklon nepotrebnom istrčavanjju. Milan Jovanović, alias „Milan Moby“ bio je vlasnik kultnog novosadskog CD Kluba „Moby Dik“. U najboljim momačkim godinama, svršeni matematičar, diplomirani zajebant, živa enciklopedija moderne muzike i aktuelne ponude novosadskih namiguša. Moj partner za trening u teretani i provereni hotelski cimer.

Nije bilo potrebe da se pokrećem, one su same ušetale u kadar. Reprezentacija Brazila. Tačnije, dvadeset četiri brazilske plesačice.

„Ovo nije akvarijum, ovo je delfinarijum“ – parafrazirao sam rečenicu iz dijaloga Gradskog i Prigradskog Srdjana Dragojevića napisanog za legendarnu novogodišnju emisiju Dva sata kvalitetnog programa.

Svesne utiska koji ostavljaju „u jatu“, samouvereno su gazile plažom prema nama. Žbunje, cveće i trava su se okretali za njima dok su spuštale peškiriće na pesak. Strahopoštovanje izazvano nestvarnom lepotom osećalo se u vazduhu.

Ostaci dana bili su protkani uzdasima. Rekordnu prodaju sredstava protiv ušinuća vrata lokalne apoteke registrovale su kao nadprirodnu i neobjašnjivu pojavu kojoj je nemoguće otkriti uzrok.

Sutradan. plaža je bila krcata od ranog jutra.

„Vesti se brzo šire“, – reče moj cimer kroz zube, nameštajući Ray-Banke na nos,  zauzimajući bolju poziciju nego juče.

Maria Eduarda definitivno nije bila sa ove planete. Mislim da bi najbolji opis bio -  nacrtao ju je Lassalvy. Tog francuskog karikaturistu – čijih se jedrih i izazovnih sobarica svi sećamo, zavoleli smo još u mladosti dok smo čitali Start magazin i prelistavali Lui.

Mariu Eduardu smo upoznali zahvaljujući Milanu, koji je stavio na kocku reputaciju osvedočenog kulera. Dok je sedela za šankom Tropical Beach Bar-a kao jedini jutarnji gost, Milan joj je prišao i na savršenom engleskom upitao: „Oprostite, nigde drugde nema slobodne stolice, je li zauzeto pored Vas“?

Kakav šmeker. U roku od pola sata saznali smo što – šta o njoj i njenim drugaricama. Između ostalog, da su nezadovoljne ishranom: navikle na voće, povrće, crni hleb i ribu, ni malo im nije prijala pašteta, margarin i pekmez za doručak. Ručak su preskakale zbog popodnevnog takmičenja, a u vreme povratka u hotel kuhinja je već prestala da služi večeru.

„Baš nezgodno“, reče Milan. Imao je onaj izraz lica koji govori da nešto sprema. „Eto, znam da je nepravda, mi imamo roštilj u dvorištu i kuhinju s kojima ne znamo šta ćemo, a vi ni čestit obrok“.

Maria Eduarda, prezgodna Vanzemaljka razrogačila je mačkaste oči. Zupčanici u glavi su se zavrteli. Obrtni momenat kojim su joj radili točkići pretio je da ugrozi Ferari koji su lokalni Galebovi namiculjili na plažu, ne bi li se „jato“ primilo na kabriolet – šminku.

Trebalo je oko dve ipo sekunde da Maria shvati šta joj nudimo.

„A kako bismo mi mogli da koristimo vaš roštilj“? – krupne oči odavale su nadu.
„Lako, jedino je problem što nas dvojica ne znamo ništa osim da potpalimo vatru“ – ubacio sam se i ja, dajući nesebičan doprinos opštoj dobrobiti.
„Oh, ne brinite za to, sve smo dobre kuvarice, kod nas je to tradicija. Ponećemo sve što treba.“

Iako smo bili spremni da finansiramo večeru za tridesetak osoba, shvatili smo da je sasvim ispravno poslušati je i prepustiti njima da donesu ono što vole. Dok se takmičenje odvijalo, Milan i ja smo ubrzano pripremili dvorište, očistili roštilj, kupili piće, pecivo i zelenu salatu. Došle su umorne ali raspoložene i gladne.

Ostalo je istorija. Njihov vođa puta i koreograf – gospođa po imenu Felis pripremila je jelo za pamćenje. Škampi i gambori koje je bacila na gradele uz dresing od tropskog voća pokazali su se kao inventivno jelo. Za nas je to bilo osim fantastičnog druženja i otkrivanje novih ukusa.

Kada nas je sutradan iznenadila kiša, spremila je biftek u sosu od zelenog bibera. Posebno sam bio zatečen jednostavnošću priloga – grilovane tikvice. i hladna salata od crvenog pasulja, kukuruza i luka.

Svi recepti su se svodili na kombinaciju morskih plodova ili mesa sa voćem, sa krajnje jednostavnim prilozima od povrća. Svake večeri pravile su sebi i doručak za sutradan, uvek isti: omlet isečen kao taljatele, svaki dan s drugim prilogom. Narednih pet dana naše drugarice su seckale, pekle, posluživale i uživale. Milan i ja smo se uglavnom bavili degustacijom piva, prepuštajući im da se istaknu u kuvanju.

Ja sam gledao, pamtio i zapisivao ove, za nas neobične kombinacije. I bilo mi je žao što se sve tako brzo završilo.

Sa Mariom Eduardom smo obojica ostali u kontaktu. Postala je koreograf i trener, ima svoj plesni studio u Sao Paulu. Još uvek ponekad pomene Portorož, i Milana.

Pepper steak

Pepper steak

pepper steak

By Dubi Published: avgust 25, 2012

    Čuveni sos od zelenog ili crvenog bibera

    Ingredients

    Instructions

    1. Pripremiti pac: Biber u zrnu – zeleni, crveni ili šareni istucati krupno, deo ostaviti u zrnu. U dublju posudu sipati 1 dl ulja, 2 nagnječena čena belog luka, istucani biber, malo suvog začina, nekoliko komadića luka, i začinskog bilja po ukusu. Moguće je i bez paca – odmah ga ispeći. U tom slučaju savetujem da se omekša posebnom solju za omekšavanje mesa ili dobro posoliti krupnom morskom solju i ostaviti ga da odstoji na hladnom nekoliko sati. U svakom slučaju, posebno istucati još 1 – 2 supene kašike bibera u zrnu, na krupno.
    2. Šnicle debele bar 2 - 3 cm staviti u prethodno pripremljeni pac, u frižideru, najmanje nekoliko sati ili još bolje ceo dan. Povremeno okretati da budu ravnomerno prekrivene pacom. Idealno je da budu u pacu bude na hladnom dva dana.
    3. Izvaditi šnicle, ocediti od ulja i malo posoliti, sačuvati pac. Istucani biber prosuti gusto na ravnu podlogu (tanjir, kuhinjska daska) pa preko bibera položiti šniclu, da se biber zalepi na jednu stranu. Drugu stranu ostaviti bez bibera.
    4. Zagrejati tiganj na jakoj vatri. Šniclu položiti u tiganj i to na stranu sa biberom, na malo ulja iz paca. Stvoriće mu se pokorica od bibera. Tako ga peći 2 minuta i paziti da se ne zalepi prejako za dno. Potom ga okrenuti i peći još 3-5 min u zavisnosti od ukusa (sirov u sredini ili pečen). Izvaditi meso i pokriti folijom.
    5. Sastrugati sa dna svu masu zalepljenog bibera, dodati pac u kojem je stajao biftek i ubaciti kašiku putera. Ubaciti 0,5 dl konjaka ili brendija. Potom ubaciti dve kašike neutralne pavlake i pustiti da se sos redukuje. Probati ukus sosa i ako je previše papren, dodati još neutralne pavlake ili putera.
    6. Služiti sa bilo kojim povrćem i salatom.

    WordPress Recipe Plugin by ReciPress

    Medaljoni u sosu od pečuraka

    Medaljoni u sosu od pečuraka

    medaljoni-1

    By Dubi Published: avgust 23, 2012

      Klasik sa kojim se ne možete obrukati

      Ingredients

      Instructions

      1. Svinjske šnicle od buta (ili teleće) istući kuhinjskim batom da budu tanke. Začiniti ih sasvim blago, sa malo soli i bibera. Naseći luk, beli luk i šampinjione.
      2. Naseckani luk i beli luk prodinstati na malo ulja. Kad postane staklast, ubaciti šampinjone i doliti pola dl belog vina. Ostaviti da kuva.
      3. Za to vreme kesicu krem čorbe od pečuraka otvoriti i instant prah iz kesice presuti u plitku posudu. Svaku šniclu dobro uvaljati u prah krem čorbe od pečuraka.
      4. Šnicle poslagati ili u nauljenu tepsiju za rernu ili ubaciti u kesu za pečenje pa u rernu. Naliti neutralne pavlake za kuvanje. Peći u rerni na 180 stepeni oko 25 - 30 minuta.
      5. Izvaditi iz rerne na tanjir. Dinstane šampinjone preliti preko mesa i pomešati sa saftom iz rerne. Ukrasiti sveže naseckanim peršunovim listom ili secaknim vlascem i kolutovima luka.

      WordPress Recipe Plugin by ReciPress

      Omlet taljatele

      Omlet taljatele

      omlet taljatele 1

      By Dubi Published: avgust 22, 2012

        Dorućak-hladna salata-prilog od jaja

        Ingredients

        Instructions

        1. U posudi umutiti 3-4 jaja, 2 kašike mleka, malo soli, bibera, vlasca, peršunovog lista.
        2. U tiganj za palačinke razmazati 3 kapi ulja salvetom. Na blagoj vatri, kutlačom usuti prvu količinu omleta, da se razlije i bude tanak kao palačinke.
        3. Peći oko minut i kad jaje više nema tečnih delova izvaditi bez okretanja. Tako napeći palačinke dok ima smese.
        4. Ispečene omlet palačinke složiti jednu preko druge pa urolati kao rolat i onda iseći nožem na trake širine oko 1 cm (kao tagliatelle). Služiti u salatama, s povrćem, fetom, maslinama...

        WordPress Recipe Plugin by ReciPress

        Pivopija

        „Looking For The Summer“, pevao je Chris Rea prvi bis sa bine pravo ispred mene. Žmurio sam potpuno predat trenutku, svestan da se koncert uskoro završava.

        „Koliko li je hektolitara viskija prošlo kroz to grlo?“ – čuo sam pitanje. Nesvesna da smo je čuli, mršava plavušica u „Easy Riders“ jakni derala se na uho svoje drugarice.

        „Koliko god, s ovakvim glasom svaka bi mu dala“ glasio je odgovor krupne sisate crnke takođe u crnoj kožnoj jakni s nitnama.

        Pogledao sam u vrh svojih „Manual“ kaubojki, samo da proverim imaju li još svojih 5-6 cm pete. Raskošni dekolte razjapio se u ravni mog pogleda. Ne samo da je bila višlja i krupnija od mene već i od mog kuma Miše, koji je stajao između nas i sa svojih 190 cm nije je zaklonio.

        „Ma ne, on samo proguta šmirgl papir pre koncerta, inače bi pevao u horu bečkih dečaka“ čuo sam Mišu kako joj samouvereno objašnjava otkuda taj jedinstveni,  raspuknuti sexy glas. Miša Čipe – prijatelj kojem sam i kum, DJ u vanvremenskoj kultnoj diskoteci „Točak“, muzički urednik na radiju, veliki poznavalac istorije rock’n’roll-a, duhoviti šarmer. Njen grohot se stopio sa aplauzom dok je zabacivala dugačku kosu. Miša mi uze tek otvorenu limenku Amstela iz ruke kao da je to najprirodnija stvar na svetu i pruži joj. Za trenutak mi se učinilo da mu je podarila pogled zahvalnosti ali već narednog trena praznila je limenku naiskap….

        Kakva žena” -  reče on misao koju sam upravo pomislio. Rea je završio drugi bis (extended verzija  “On The Beach”) i svi smo znali da je to kraj.

        Ima li mesta na motoru do kuće?” – Miša nije gubio vreme. Ako sad odu nikad ih više nećemo sresti.

        Ustvari, nama bi dobro došao prevoz do kuće” glasio je odgovor.

        Konačno će i mene primetiti” pomislio sam jer smo došli mojim kolima. Ali, kao da i dalje nisam postojao. Plavuša se neprimetno izgubila u gomili koja se tiskala ka izlazima, a Pivopija je već držala Mišu pod ruku i nešto mu govorila na uho.

        Zvrjanje u džepu mojih iskrpljenih farki (“Li sa dva ee”) najavilo je SMS. Miša me diskretno obaveštava da bi proveo vreme do sutra sa Pivopijom pa pita “šta ćemo”. Predložio sam da je vodi kući u Novi Sad. Kako trenutno uživa blagodeti momačkog života i ima svoj stan, svakako bi tako imao kompletan ugođaj.

        Očekujući njegov odgovor, nisam odmah registrovao da me je primetila (konačno). Umesto SMS, Pivopija mi se unela u lice i dubokim glasom rekla: “Možemo kod mene u Zemun pod uslovom da ti odeš po večeru”.

        E sad, nije meni bilo teško da idem po pizzu ili burek. Ali ponos je proradio.

        Za troje ili četvoro?” pitao sam.

        Za dvoje” rekla je netrepnuvši.

        Miša me pogleda molećivo iza njenih leđa. Izeš ga, kad pomažeš drugu u nevolji ne možeš cepidlačiti. Bilo mi je jasno da sam suvišan.

        - “OK, ali onda ću barem da vam spremim pravo jelo”, – bio je način da bar malo sačuvam svoj ponos.

        Predlog je usvojen. Dok sam vozio od  “Arene” ka Zemunu listao sam recepte u glavi.

        Šta imaš kod kuće?” pitao sam.

        Kera, mačku, muziku i TV ” – rekla je ozbiljno. Onda se nasmejala opet onim grohotom i rekla “Bleso, zezam te samo. Hleba, putera i krušku. Možda još poneki ostatak„.

        Dovoljno za Majstora” bio je moj odgovor. Mislim da me niko nije ozbiljno shvatio. Stao sam kod prve piljare i kupio pakovanje šampinjona, kesicu parmezana i origana. Za divno čudo, imali su i bebi paradajza, pa mi se rodila dobra ideja. Uzeo sam pakovanje i daodao kesicu bosiljka. Biće dovoljno.

        Ispostavilo se da Pivopija ima vrlo uredan stančić, lepo opremljen i snabdeven odličnim izborom muzike. Pijuckali smo pivo i pretresali utiske sa koncerta.

        Nisu ni primetili da sam usput zgotovio večeru, dok nisam izneo tepsiju, tanjire i činiju pride

        Šampinjoni punjeni začinskim puterom i parmezanom mirisali su kao poljsko cveće posle letnjeg pljuska. Pufnasti i sočni, videlo se iz aviona. Pored njih, na tanjiru još topao sir klizio je preko kruške na sendviču. A bebi paradajz, onako mali i crven kao trešnje, punjen zelenim, kao trava mirisnim začinskim sososm…Pivopija je zurila u tepsiju, pa u mene, opet u tepsiju, pa u mene. Sasvim dovoljna satisfakcija mom povređenom egu.

        Moj kum, da te upoznam” rekao je Miša.

        Nikada mi nije ispričao kako se proveo, samo je rekao da su kruške i sir ubitačna kombinacija. Ali ga ponekad uhvatim da sprema punjene pečurke.

         

         

        St. Moritz sendvič

        St. Moriz sendvič

        sendvič sa kruškom i gaudom

        By Dubi Published: avgust 20, 2012

          Omiljena hrana na čuvenom skijalištu

          Ingredients

          Instructions

          1. Za jednu osobu: Kruške preseći uzdužno na pola i očistiti. Narezati tanko 2 kriške crnog hleba. Umešati premaz od senfa i majoneza. Zagrejati rernu na 140-150 stepeni.
          2. Na hleb namazati premaz. Na svaku krišku hleba položiti polovinu kruške. Začiniti kruške sa malo bibera.
          3. Preko kruške položiti šnitu sira. Peći u rerni oko 5 minuta, dok sir ne počne da se topi.

          WordPress Recipe Plugin by ReciPress