Manastirski file

Manastirski file

Manastirski file

By Dubi Published: avgust 28, 2012

    Recept francuskih monaha iz XII veka

    Ingredients

    Instructions

    1. Planirati po 1 svinjski file za jednu osobu. Saki file očistiti od opni. Posoliti i popapriti sa svih strana. Potom svaki uvljati debelo u slatku alevu papriku, da budu sasvim pokriveni. Naseći po jednu veliku glavicu luka po osobi na poprečne listiće.
    2. Spustiti meso u široku šerpu, na 4 kašike ulja i na umerenoj temperaturi propržiti da dobiju pokoricu od aleve paprike. Kada se počne lepiti za dno, izvaditi meso. U tom momentu filei će izgledati kao zagoreli, što je prirodno i ne treba brinuti. Izvaditi meso i pokriti folijom.
    3. Isečeni luk ubaciti u šerpu na ulje u kojem je bilo meso. Dodati so, biber i suvi začin i povremeno mešati da ne zagori. Smanjiti vatru. Kad luk postane staklast, sipati dve čaše belog vina u šerpu, dodati 1 - 2 lovorova lista i ostaviti poklopljeno da se krčka. Po potrebi dodavati malo tople vode. Kuvati tako oko 30-40 minuta, pa meso vratiti da se kuva i upija saft.
    4. Meso kuvati 10 minuta pa sipati u šerpu 2 - 3 dl neutralne pavlake i dobro promešati da se sve sjedini. Posuti seckanim peršunovim listom, probati i po potrebi doterati ukus.
    5. File poslužiti ucelo, ili nasečen na medaljone debljine 2 cm. Posuti seckanim mladim lukom ili peršunom. Služiti toplo, uz bareni krompir, pirinač ili povrće.

    WordPress Recipe Plugin by ReciPress

    Pasta sa pršutom i sušenim paradajzom

    Pasta sa pršutom i sušenim paradajzom

    Spageti sa prsutom i paradajzom

    By Dubi Published: avgust 28, 2012

      Pasta dovoljna za glavno jelo

      Ingredients

      Instructions

      1. Prvo pripremiti dimljenu šunku ili pršut tanko isečene u količini po želji (oko 100g) narezati na trakice širine pola cm. Šaku - dve sušenog paradjza (30-40 g) iz tegle narezati na sitnije komadiće.
      2. U ključalu vodu, blago posoljenu i sa par kapi ulja staviti pastu (nije važno kojeg oblika). Ostaviti da se kuva 7 – 8 minuta, ali proverite pred kraj kuvanja. Pasta mora biti kuvana al dente – dakle tvrđa, nikako raskuvana.
      3. Dok se testenina kuva, u dubljem tiganju ugrejati kašiku maslinovog ulja i ubaciti sitno naseckana ili samo zgnječena dva - tri čena belog luka. Lagano ga proprziti, dok ne počne da dobija zlatnu boju. U to doliti 2 dl neutralne pavlake za kuvanje, kašiku sitno seckanog luka vlasca i kašičicu senfa. Kuvati na tihoj vatri dok se sos lagano zgusne.
      4. Dodati so i biber po ukusu. Dodati trakice pršuta, sušeni paradajz i kašičicu soka od limuna. Izmešati da se fino spoji. Kuvati na laganoj vatri dva – tri minuta, da se pršut zagreje a paradajz pusti aromu. Probati ukus, i po potrebi dodati satojak čiji ukus želite da pojačate - senfa, limunovog soka, pavlake ili začina.
      5. U tako dobijeni preliv dodati skuvanu pastu i promešati da se ravnomerno sjedini. Posuti sa dve - tri kašike ribanog parmezana, seckanim peršunovim listom i (opciono) kašičicom mlevenih oraha Odmah posluziti.

      WordPress Recipe Plugin by ReciPress

      Moon Over Bourbon Street

      Lagano drmusanje vraćalo me je na planetu Zemlju iz dremeža koji je taman prelazio u san. Ujednačeno, ritmičko ljuljuškanje Luisovog Kadilaka samo me je još brže uspavljivalo. Luis nikada nije žurio, imao je teoriju da je sporije zanimljivije – jer stigneš sve da osmotriš. Kao i obično, bio je u pravu.

      Blizu smo” – reče tresući mi rame.  Kroz poluzatvorene kapke nazirao sam veliku tablu za izlaz desno – Baton Rouge i Lafayette, New Orleans pravo. Put kao lenjirom povučen, od preko 630 km, za nas se završavao u gradu jazz-a i karnevala.

      Canal Street. glavna saobraćajna arterija vodila nas je ravno u centar, tačnije u splet ulica načičkanih restoranima, bistroima i suvenir radnjicama. Ne znam da li je Sting ikada razmišljao o turističkim efektima legendarne pesme “Moon Over Bourbon Street”, ali za mene je to bila prva asocijacija na Nju Orleans. U samom srcu turističke tzv. „francuske“ četvrti, to je ulica koja nudi sve najbolje što Luizijana može da ponudi. Kulturološke mešavine, stvorene kroz vekove ropstva i ratova ujedinile su se u jedinstvenu atmosferu kojom je odisao ovaj grad. Starosedoci – indijanci iz močvarnih područja izmešali su se sa starosedeocima belcima, takođe lovcima i ribolovcima iz močvara koji sebe nazivaju Kejdžunima (Cajoon). Plantažeri i robovlasnici, francuskog ili španskog porekla izmešali su se sa robovima, mahom iz zapadne Afrike… Rezultat je neponovljivo šarenilo boja, mirisa, ukusa i muzike.

      Stigli smo da se osvežimo i presvučemo, jer je plan za uveče obećavao. Luis je trebalo da se sretne sa koleginicom sa Akademije na kojoj su zajedno studirali. Približno istih godina, nisu se videli gotovo tridesetak. Još u dolasku je počeo da priča o njoj, a sad već nisam mogao da ga zaustavim.

      Bila je najlepše stvorenje koje sam poznavao, nedodirljiva i neuhvatljiva. Poigravala se s momcima kao sa svojim kućnim ljubimcima, a ja sam bio jedan od mnogih koji su šenili. Videćeš, pred njom su muškarci nemoćni.”

      Onda bi bilo fer da je ostarila i zbabila se” – rekoh brzo, želeći da ga ohrabrim.

      Što, zar ti ja delujem kao deda”? Uppppssss… Zaboravio sam da su generacija. Njegov odgovor naterao me je da ga pažljivije osmotrim. Navikao na opuštenu neurednost tokom putovanja, nisam ni primetio kako se Luis skockao: bele široke mornarske pantalone, elegantna bela lanena košulja i bele Gucci mokasine. Onako prosede brade i sede kose do ramena, preplanuo od vožnje u kabrioletu, delovao je prilično impozantno. Pušeći ogroman tompus, parkirao je na odredište.

      Restoran Galataire’s nalazi se na adresi 209 Bourbon Street, a osnovan je pre vise od sto godina. Četvrta generacija vlasnika neguje tradiciju kreolske kuhinje – što znači meso, riba i morski plodovi uz obilje povrća i voća, uglavnom sve pikantno začinjeno.

      Ni jedna sila ne priziva uspomene kao miris i ukus. Osim možda muzike“ – rekao mi je radosno. Velike tamne oči iskrile su kao prskalice na božićnoj jelki. „Znaš, jelovnik koji je osmislio osnivač nije se promenio 104 godine, i vrlo su ponosni na to“. Dokusurio me je ovim podatkom. Kasnije sam bio u prilici da tu informaciju proverim i pokazala se kao tačna. Neki recepti su samo prilagođeni savremenom načinu pripreme, ali su uglavnom isti kao nekada. Zašto menjati nešto što tako dobro uspeva, zar ne?

      A onda sam ugledao razlog Luisovog uzbuđenja.

      Madamme Latisha St. Jaquex izgledala je kao milion dolara. Toliko je i imala, samo puta desetak, ubrzo sam saznao. Kreolka prema kojoj Bog nije škrtario. Još uvek lepih i zategnutih crta lica, otmenog držanja, gracioznih pokreta. Udovica milionera, uživala je u životu punim plućima. Izgledala je kao kraljica, dominantna za okruglim stolom sa dve prazne stolice levo i desno od nje. Bila su to naša mesta.

      Od prvog trenutka pokazala je za nas svoje interesovanje. Prema meni više kurtoazno, – po koja ljubazna reč ili pitanje na koje je ustvari nije zanimao odgovor. Ali je zato s Luisom koketirala bez imalo ustezanja. I taman kad bi moj prijatelj pokušao da ukrade njenu pažnju samo za sebe, ona bi mu se izmigoljila a svoje osmehe prosipala svima okolo.

      Utom mi je zazvrjao telefon u džepu. Poruka od Luisa, kratka i jasna: „Opet me je odbila“. Dok se Madamme Latisha naginjala preko stola pokazujući svoj raskošni dekolte sagovorniku preko puta, uhvatio sam Luisov očajan pogled. Odmahivao je glavom kao sportista kad promaši zicer. Nisam stigao ni da mu namignem ili ga nekim gestom ohrabrim. Da mu odgovorim SMS porukom bilo je stvarno besmisleno. Bio je prepušten sebi, bio je svestan toga, samopouzdanje ga je ubrzano napuštalo i hvatala ga je panika.

      Posmatrajući ga, postalo mi je jasno da mu je ovo veče posebno važno. Na brzinu sam rekonstruisao naš put i njegovo ponašanje. I upravo shvatio da je za Luisa ovo veče trebalo da bude kruna našeg putovanja. Zbog Latiše je odbio moju ideju da krenemo čuvenim putem Rout 66, i tako jako insistirao na Nju Orlenasu. Bio je prosto zaljubljen u nju, sad mi je bilo jasno. Ili u uspomenu na nju i svoju mladost, – svejedno. A za to, na žalost, nema protivotrova.

      Predjelo je stiglo na sto. Pošto su mi škampi i njihova mlađa braća gambori omiljena hrana, nisam imao dilemu. Cajoon coctail od repova tih račića bio je logičan izbor, a nakon toga škampi na kreolski način – ukusno i ljuto. Luis je poručio stekove u sosu od burbona  uz koje se služe mafini od krompira  kao musakica, i u posebnoj činiji prilog od praziluka i paprike u kremu od sira. Za desert mi je preporučeno da probam „Đavolje palačinke“ (modifikovan čuveni francuski „crep susset“) sa svežim seckanim voćem i flambirane u likeru. Luis je izabrao palačinke sa trešnjama, a ja sa kajsijama. Veče je ipak obećavalo, pomislio sam već ozbiljno gladan.

      Zauzet obaranjem sopstvenog rekorda u brzinskom gutanju gambora, nisam ni primetio kad su se svetla diskretno prigušila. Jedan jak reflektorski snop osvetlio je čovečuljka u smokingu sa mikrofonom u rukama.

      Večeras nam je posebna čast da ugostimo starog prijatelja, čoveka koji pronosi lepotu italijanske opere širom sveta, a nas sve koji smo privilegovani da smo mu prijatelji, čini ponosnim što je naš. Ovo veče je omogućila naša draga gospođa Latiša sa željom da Ti, dragi Luise, svi zajedno čestitamo rođendan!“.

      Stari lisac Luis, kojem klanjanje pred publikom nije bilo ni malo strano, lagano je ustao i sa dozom skromnosti taman pristojnom za tu priliku, teatralno se poklonio. Onda se okrenuo ka Latiši i zahvalio se gestom posebnog naklona, poslavši joj poljubac sa dlana. Nikad nisam uspeo da saznam je li znao za proslavu, ali sam imao utisak da je svesno zanemario svoj rođendan, dajući prioritet susretu s Latišom.

      Čovečuljak je nastavljao da priča: „A sada bih zamolio našeg drugog cenjenog gosta, gospodina iz daleke Evrope i Luisovog saputnika, da nam kaže par reči o Luisu“.

      Ne da nisam ukapirao da je mislio na mene, već mi nije bilo ni na kraj pameti.

      Reflektor me je osvetlio taman dok sam utovarivao poslednji zalogaj. Deo repića poslednjeg gambora garniran reckavom zelenom salatom izdajnički mi je visio iz punih usta. A svi su zurili u mene.

      Moram priznati da mi je oduvek bio grozan običaj da se javno kaže par prigodnih reči o mladencima, pokojniku, slavljeniku…kome god. Obično su to izveštačene reči, licemerne fraze. Nije mi blizak takav način obraćanja.

      Ovo je zadatak koji neću umeti da obavim uspešno, pomislio sam. Zar nisu mogli da nađu nikog drugog? Ili niko nije želeo da ga se prihvati? Pa naravno, nije to lako. Da „kažem par reči o svom prijatelju – saputniku“? Kakvo vrhunsko sranje!

      Dok sam snagom vazdušnog topa usisavao poslednji zalogaj, prebirao sam u glavi opcije: zahvaliti se i odbiti bilo bi nepristojno; ispričati neki hvalospev bilo bi krajnje bez veze i licemerno, iako se izgleda baš to i očekuje. Osim toga, ne znam čoveka tako dobro… jedino mi je bilo jasno da nemam kud.

      Kroz glavu mi sevne rečenica iz stripa o Hogaru Strašnom, gde on držeći kriglu piva u ruci sa dobroćudnom averzijom posmatra svog sinčića koji čita knjigu i kaže mu „Sine, knjige su u redu, – valjda, ali upamti staru izreku: neznanje je majka svih avantura!“

      Pa dobro, rekoh sam sebi, Ima li boljeg načina da se ispoljiš od skoka u nepoznato?

       „Moj prijatelj Luis je pravi poznavalac života, ali dobar zalogaj za njega je svakako jedna od onih malih stvari koje čine sreću u životu. Zbog toga nismo mogli biti na boljem mestu u ovakvoj prilici“ – naklonio sam se lagano ali teatralno, kopirajući Luisa, vlasniku restorana. Dramska pauza od dva sekunda taman je bila dovoljna da mi podare kurtoazni aplauz. Provereni način da probijem led, – pohvala domaćinu. Latiša je nezainteresovano proveravala svoje predugačke, nalik kandžama zakrivljene, koralno crvene nokte.

      Nastavio sam: „U nekim Njujorškim gastronomskim krugovima, Luis je ušao u legendu izjavom: Za mene je izbalansirana ishrana kad držim po kolač u svakoj ruci“.

      Dramska pauza nije bila potrebna. Svi su se smejali od srca. Luis me je zahvalno pogledao a Latiša je podigla jednu obrvu.

      Ohrabren, nastavio sam. „Čovek koji je nagovorio četiri različite žene da se za njega udaju a onda ih uspešno nagovorio da ga prijateljski ostave, svakako je redak i dragocen izvor životnih iskustava“.

      Svi su iščekivali nastavak. Latiša je podigla obe obrve.

      Svoju prvu suprugu upoznao je kao student, bila je prodavačica u butiku. Na njeno rutinsko pitanje „Šta biste želeli“ odgovorio je: „Toliko ste lepi da je Vaše pitanje zaista smešno.“ Zamislite to! Prihvatila je njegovo spontano udvaranje, a dva meseca kasnije su se venčali. Sam brak nije trajao mnogo duže, a iz cele te priča meni se urezala u pamćenje Luisova rečenica: Postoje dve glavne teorije o nadmudrivanju s ženama. Ni jedna ne valja“.

       Opet su se svi smejali, a Latiša je napućila svoje velike crvene usne.

      Da je u ovako cinična vremena moguće verovati u ljubav na prvi pogled, Luis je dokazao uskočivši odmah u drugi brak. Samo jednom sam ga pitao o tome, i dobio  najkraći ali najslikovitiji mogući odgovor: Seks je kao vazduh, – nije preterano važan, osim ako ga nemaš! I zapamti, – uvek treba ženiti samo lepe žene, inače nema nikakve šanse da ih se rešiš“.

       Luis je pokrio lice rukama. Publika se smejala grohotom i alpaudirala. Latiša je prestala da se igra sa svojim kandžama.

      „Nekoliko narednih Luisovih ljubavnih veza znam samo po čuvenju, ali ih je Luis jezgrovito opisao rečenicom: Muškarac je sretan s bilo kojom ženom, dok je ne zavoli“. Verovatno to i objašnjava dužinu trajanja njegovih veza“ – dodao sam komentar.

       Opet smeh. Sad su već svi prestali da jedu i čekali rasplet. Latiša je sad direktno gledala u mene. Kao da se nije usuđivala da pogleda Luisa.

       „Uprkos nagovaranju poznanika da ne žuri, upustio se iznenada u treći brak, sa apstraktnom umetnicom koja je uglavnom ćutala i odavala utisak kao da je večito zbog nečeg ljuta. Iako je sam Luis mnogo ranije definisano pravilo koje glasi „Ne treba ženu prekidati dok ćuti“, (jednodušan smeh muškog dela publike), protek vremena je učinio svoje – ćutanje je postalo konstanta. Luisov komentar je bio:  Ona je bila kineski zid na koji je okačila tablu sa natpisom Ulaz iz dvorišta! I bilo joj je svejedno šta radim bez nje, sve dok se pri tom ne zabavljam“.

       Posmatrao sam publiku kojoj se obraćam. Većinom sredovečni parovi. Govor tela i gestikulacije govorili su mi da dobro razumeju izrečene citate. Mlađih je bilo nešto manje, ali su se zato svi grohotom smejali, iako oni još nisu stigli do ovih iskustava. Latiša je spustila ruke u krilo i okrenula se ka Luisu, kao da razume kakav je to zid Luis opisao.

       „Konačno, četvrti put se oženio lepoticom toliko mlađom od sebe da je brak izgledao kao prvi susret dva vanzemaljca sa različitih planeta. Ni ogromna volja ni zajedničke teme nisu pomogli da prevaziđu nepremostive razlike. Kad se sve završilo, svoje iskustvo preneo je svojim prijateljima opet jednom rečenicom: Ako ti nedostaje hrabrosti da nešto započneš, onda si već završio“.

       Nastavio sam bez pauze: „I tako, dragi Luis, ti si živi dokaz da je iskustvo predivna stvar – omogućava ti da prepoznaš grešku svaki put kad je napraviš“.

       Namerno sam zaćutao. Trenutak tišine bio je trenutak istine: jesam li izblamirao čoveka ili ga učinio omiljenim? Moj pokušaj da ga predstavim kao duhovitog, dovitljivog, iskusnog i životnim ožiljcima ulepšanog čoveka visio je u vazduhu.

       Luis je nekako umorno ustao sa stolice. Podigao je ruke u znak predaje i obratio mi se glasno, da ga svi čuju: „Nemoj me više hvaliti, molim te“.

       A onda su svi ustali. Prvo vlasnik, a onda svi do poslednjeg – podigli su čaše u čast slavljenika i zapevali „Happy Birthday To You“. Prilazili su stolu, svi su želeli da mu lično čestitaju. Meni su usput stiskali ruku, govoreći rečenice tipa „Odličan govor“…

      Latiša je uhvatila Luisa pod ruku i poljubila ga u obraz. Luis je sijao od sreće. Stotinak zvanica je tog trenutka, na tom savršenom mestu, u tom divnom gradu, pred zanosnom Latišom nazdravljalo njemu. Ona ga je gledala pogledom šiparice koja je ugledala i prepoznala svog tinejdžerskog idola. On je stajao uspravljen i gord. Setio se čak i da uvuče stomak. Izgledali su kao par. Čežnja stara 30 godina postala je stvarnost.

      Ima nečeg divnog u tome kad zaslužiš večeru, pomislio sam.

      Povrće u krem siru

      Povrće u krem siru

      Švajcarski krem sos sa povrćem 4

      By Dubi Published: avgust 28, 2012

        Prilog snažnog ukusa idealan uz bareni ili pečeni krompir

        Ingredients

        Instructions

        1. 3 bela dela praziluka (birati one sa dužom belinom) preseći po pola popreko da se dobije 6 komada. Zagrejati vodu u šerpi da provri. Praziluk blanširati u kipućoj vodi 1-2 mimuta. Odmah prebaciti u posudu s hladnom vodom. Ocediti i odložiti.
        2. U vrelom tiganju rastopiti 2 kašike maslaca i kašičicu ulja, ubaciti 1 čen sitno seckanog belog luka i po 1/4 zelene, žute i crvene babure seckane na štapiće. Pržiti 2-3 minuta na srednje jakoj vatri.
        3. Ubaciti čašu milerama i kuvati još 2 minuta. Oljuštiti 30 g „brie“ sira i ubaciti u tiganj. Dodati so, biber i malo rendanog muskatnog oraščića. Kuvati uz stalno mešanje dok se sir sasvim ne rastopi.
        4. Ubciti praziluk. Posle 1 minut kuvanja ubaciti dosta seckanog peršunovog lista i poslužiti. Peršunov list najlakše je seckati makazama direktno u tiganj.
        5. Umesto „Brie“ sira odličan je i „Camember“. Ukoliko nisu pri ruci, ovi sirevi se mogu zameniti, a da sos bude isto tako ukusan na sledeći način: umesto njih ubaciti u tiganj 20 g feta sira, 2 dl neutralne pavlake i 40g parmezana.

        WordPress Recipe Plugin by ReciPress

        Potato muffins

        Potato muffins

        krompir mafins-2

        By Dubi Published: avgust 28, 2012

          Ukusne musakice od krompira i parmezana

          Ingredients

          Instructions

          1. Narendati krompir na "mandolini" na tanke listiće kao za čips. Ubaciti sav krompir u činiju, dodati soli, bibera, malo suvog začina, sitno seckanog ili mlevenog ruzmarina i malo ulja. Sve dobro izmešati da se listići oblože. Naseći vrlo sitno beli deo praziluka (ili mladog luka).
          2. U profilisanu tepsiju za pečenje "muffin"-a u svako udubljenje gurnuti traku od papira za pečenje tako da iz profilnog udubljenja vire oba kraja papira (lakše će se izvaditi kad bude pečeno).
          3. Složiti 2-3 sloja listića krompira u profil pa sipalti pola kašičice neutralne pavlake za kuvanje, prstohvat ribanog parmezana i seckani praziluk. Ponoviti postupak ređajući slojeve dok se ne stigne do vrha profila.
          4. Poslednji, gornji sloj krompira posuti takođe parmezanom i sa malo slatke ili ljute aleve paprike (po ukusu).
          5. Peći u rerni na 180 stepeni i srednjoj visini rerne 30-tak minuta, dok krompir ne postane reš a u profilima više nema tečne pavlake.

          WordPress Recipe Plugin by ReciPress

          Pileća prsa sa tri vrste sira

          Pileća prsa sa tri vrste sira

          Piletina sa tri vrste sira

          By Dubi Published: avgust 26, 2012

            Francuski restoranski klasik

            Ingredients

            Instructions

            1. Pileća prsa očistiti od opni, kože i skinuti sa kosti (jednostavnije je kupiti očišćene filete). Svaki komad začiniti sa malo soli, suvog začina i vrlo malo aleve paprike (prstohvat). Iseći prsa na komade, ili na veće kocke ili deblje trake, po želji.
            2. Zagrejati tiganj sa svega par kapi ulja. Piletinu propržiti uz stalno mešanje i okretanje da se ne zalepi za dno tiganja. Pržiti nekoliko minuta, dok meso ne dobije zlatno smeđu boju, kao sa roštilja. Piletinu izvaditi iz tiganja i odložiti.
            3. U tiganj dosuti kašičicu ulja i spustiti komad plesnjivog sira po izboru, (Gorgonzola, Rocfor, Danish Blue...), veličine po izboru. Izlomiti ga u tiganju kako bi se brže topio. Dodati u tiganj lako topljivi sir (camember ili brie) veličine otprilike kao komad plesnjivog, ili već gotovo pakovanje u manjem koturu. Odmah dodati i 2 dl neutralne pavlake za kuvanje, i sve mešati dok se ne stvori ujednačena struktura. Potom ubaciti kesicu rendanog parmezana i još malo sve promešati.
            4. Probati ukus, dodati malo bibera i u preliv od sira ubaciti komade piletine. Ostaviti da kuva 5-7 minuta (zavisno od veličine komada). Ukoliko je previše zgusnuto, dodati još malo pavlake.Posuti sitno seckanim vlasecm.
            5. Napomena: u nedostatku originalnih sastojaka, odlična zamena mogu da budu umesto plesnjivog sira Feta sir, a umesto Camembera troglasti topljivi sirevi za mazanje.

            WordPress Recipe Plugin by ReciPress

            Dragon’s soup

            Dragon's soup

            Dragon's soup

            By Dubi Published: avgust 26, 2012

              Ingredients

              Instructions

              1. Oko pola litre bilo koje ranije skuvane supe (ili kocka supe) sipati u blender. Dodati povrće koje je ostalo od supe ili kuvanja - (šargarepa, zelen, paštrnak, celer...). Nekoliko komada od svakog povrća sačuvati za ukrašavanje.
              2. Dodati rendanog muskatnog oraščića, kašičicu kari praha, malo mlevenog bibera i sitno seckane ljute papričice (opciono). Izmiksati u blenderu. Dodati neutralne pavlake, oko 1 -2 dl, po ukusu.
              3. Prokuvati na jakoj vatri 3 - 5 minuta i začiniti po potrebi. Ubaciti sačuvane komade povrća da plivaju kao ukras. Posuti seckanim listom korijandera, ili peršunovim listom i/ili seckanim vlascem.

              WordPress Recipe Plugin by ReciPress

              Pepper steak

              Pepper steak

              pepper steak

              By Dubi Published: avgust 25, 2012

                Čuveni sos od zelenog ili crvenog bibera

                Ingredients

                Instructions

                1. Pripremiti pac: Biber u zrnu – zeleni, crveni ili šareni istucati krupno, deo ostaviti u zrnu. U dublju posudu sipati 1 dl ulja, 2 nagnječena čena belog luka, istucani biber, malo suvog začina, nekoliko komadića luka, i začinskog bilja po ukusu. Moguće je i bez paca – odmah ga ispeći. U tom slučaju savetujem da se omekša posebnom solju za omekšavanje mesa ili dobro posoliti krupnom morskom solju i ostaviti ga da odstoji na hladnom nekoliko sati. U svakom slučaju, posebno istucati još 1 – 2 supene kašike bibera u zrnu, na krupno.
                2. Šnicle debele bar 2 - 3 cm staviti u prethodno pripremljeni pac, u frižideru, najmanje nekoliko sati ili još bolje ceo dan. Povremeno okretati da budu ravnomerno prekrivene pacom. Idealno je da budu u pacu bude na hladnom dva dana.
                3. Izvaditi šnicle, ocediti od ulja i malo posoliti, sačuvati pac. Istucani biber prosuti gusto na ravnu podlogu (tanjir, kuhinjska daska) pa preko bibera položiti šniclu, da se biber zalepi na jednu stranu. Drugu stranu ostaviti bez bibera.
                4. Zagrejati tiganj na jakoj vatri. Šniclu položiti u tiganj i to na stranu sa biberom, na malo ulja iz paca. Stvoriće mu se pokorica od bibera. Tako ga peći 2 minuta i paziti da se ne zalepi prejako za dno. Potom ga okrenuti i peći još 3-5 min u zavisnosti od ukusa (sirov u sredini ili pečen). Izvaditi meso i pokriti folijom.
                5. Sastrugati sa dna svu masu zalepljenog bibera, dodati pac u kojem je stajao biftek i ubaciti kašiku putera. Ubaciti 0,5 dl konjaka ili brendija. Potom ubaciti dve kašike neutralne pavlake i pustiti da se sos redukuje. Probati ukus sosa i ako je previše papren, dodati još neutralne pavlake ili putera.
                6. Služiti sa bilo kojim povrćem i salatom.

                WordPress Recipe Plugin by ReciPress

                Penne sa sirom i tartufima

                Penne sa sirom i tartufima

                makarone

                By Dubi Published: avgust 23, 2012

                  Oštrina parmezana i šumski ukus tartufa

                  Ingredients

                  Instructions

                  1. U jako zagrejani tiganj usuti 4 supene kašike maslinovog ulja. Prodinstati pola glavice seckanog crnog luka i nekoliko sitno naseckanih čenova belog luka.
                  2. U lonac sa malo ulja i soli staviti penne da se kuvaju prema uputstvu sa kese. Skuvati da budu "al dente", a ne raskuvane.
                  3. Za to vreme, dodati belo vino luku i ostaviti malo da krčka (alkohol će ispariti, a ostaće ukus vina). Dodati 2 kašike neutralne pavlake, so, biber i suvi začin.
                  4. Skuvanu pastu ubaciti u sos kasikom za testo, dodajući malo pasta vode. Dobro promešati, dodati parmezan i začinske trave po ukusu.
                  5. Napomena: u nedostatku tartufa, odlična zamena su sitno sečeni šampinjoni izdinstani na luku. Nakon dinstanja nastaviti recept sa dodavanjem belog vina i dalje kako sledi.

                  WordPress Recipe Plugin by ReciPress

                  Medaljoni u sosu od pečuraka

                  Medaljoni u sosu od pečuraka

                  medaljoni-1

                  By Dubi Published: avgust 23, 2012

                    Klasik sa kojim se ne možete obrukati

                    Ingredients

                    Instructions

                    1. Svinjske šnicle od buta (ili teleće) istući kuhinjskim batom da budu tanke. Začiniti ih sasvim blago, sa malo soli i bibera. Naseći luk, beli luk i šampinjione.
                    2. Naseckani luk i beli luk prodinstati na malo ulja. Kad postane staklast, ubaciti šampinjone i doliti pola dl belog vina. Ostaviti da kuva.
                    3. Za to vreme kesicu krem čorbe od pečuraka otvoriti i instant prah iz kesice presuti u plitku posudu. Svaku šniclu dobro uvaljati u prah krem čorbe od pečuraka.
                    4. Šnicle poslagati ili u nauljenu tepsiju za rernu ili ubaciti u kesu za pečenje pa u rernu. Naliti neutralne pavlake za kuvanje. Peći u rerni na 180 stepeni oko 25 - 30 minuta.
                    5. Izvaditi iz rerne na tanjir. Dinstane šampinjone preliti preko mesa i pomešati sa saftom iz rerne. Ukrasiti sveže naseckanim peršunovim listom ili secaknim vlascem i kolutovima luka.

                    WordPress Recipe Plugin by ReciPress