Manastirski file

Manastirski file

Manastirski file

By Dubi Published: avgust 28, 2012

    Recept francuskih monaha iz XII veka

    Ingredients

    Instructions

    1. Planirati po 1 svinjski file za jednu osobu. Saki file očistiti od opni. Posoliti i popapriti sa svih strana. Potom svaki uvljati debelo u slatku alevu papriku, da budu sasvim pokriveni. Naseći po jednu veliku glavicu luka po osobi na poprečne listiće.
    2. Spustiti meso u široku šerpu, na 4 kašike ulja i na umerenoj temperaturi propržiti da dobiju pokoricu od aleve paprike. Kada se počne lepiti za dno, izvaditi meso. U tom momentu filei će izgledati kao zagoreli, što je prirodno i ne treba brinuti. Izvaditi meso i pokriti folijom.
    3. Isečeni luk ubaciti u šerpu na ulje u kojem je bilo meso. Dodati so, biber i suvi začin i povremeno mešati da ne zagori. Smanjiti vatru. Kad luk postane staklast, sipati dve čaše belog vina u šerpu, dodati 1 - 2 lovorova lista i ostaviti poklopljeno da se krčka. Po potrebi dodavati malo tople vode. Kuvati tako oko 30-40 minuta, pa meso vratiti da se kuva i upija saft.
    4. Meso kuvati 10 minuta pa sipati u šerpu 2 - 3 dl neutralne pavlake i dobro promešati da se sve sjedini. Posuti seckanim peršunovim listom, probati i po potrebi doterati ukus.
    5. File poslužiti ucelo, ili nasečen na medaljone debljine 2 cm. Posuti seckanim mladim lukom ili peršunom. Služiti toplo, uz bareni krompir, pirinač ili povrće.

    WordPress Recipe Plugin by ReciPress

    Sečuanska carska piletina

    Sečuanska carska piletina

    piletina sa kikirikijem

    By Dubi Published: avgust 28, 2012

      Najpopularnije kinesko jelo kod nas

      Ingredients

      Instructions

      1. Pileće grudi iseći na kocke ili trakice. Staviti pirinač da se kuva. Pravilo: šolja pirinča – dve šolje vode, dodati malo soli. Pirinač je skuvan kad sasvim pobeli i upije svu vodu (za svaki slučaj najbolje je probati da li je zrno mekano). Pirinač ispirati u cetki ispod hladne vode dok ne postane sasvim beo i suv, bez sluzi.
      2. Dok se pirinač kuva, naseći povrće: beli deo praziluka na duguljaste trakice, 2 oljuštene šargarepe na vrlo tanke kose kolutiće, celer na tanke štapiće i pola krastavca dobro opranog i neoljuštenog na trouglove ili kockice. Dve šake šampinjona naseći na vrlo tanke listiće. Blago sve posoliti (soja sos je slan) i pobiberiti.
      3. U dubljem tiganju ili voku zagrejati ulje da bude vrelo. Ubaciti piletinu i pržiti minut - dva da porumeni, pa izvaditi i odložiti. U isti tiganj ubaciti sve povrće, šampinjone i dve šake prženog kikirikija (lepše je sa indijskim orahom). Dodati kašičicu soja sosa (ukoliko imate sos od ostriga - „oyster“, dodati kašičicu jer daje divan sjaj i gustinu). Pržiti oko dva minuta stalno mešajući. Vratiti piletinu u tiganj i pržiti sve još dva minuta.
      4. Razmutiti kašičicu skrobnog brašna (Gustin, Čvrstin) u malo vode i dodati u tiganj. Sve dobro promešati. Probati ukus i po potrebi dodati još malo soja sosa (umesto soli), i bibera po ukusu.

      WordPress Recipe Plugin by ReciPress

      Budimski krompir

      Budimski krompir

      budimski krompir 2

      By Dubi Published: avgust 28, 2012

        Pržen, sa alevom paprikom

        Ingredients

        Instructions

        1. Neoljušteni krompir oprati i ubaciti u šerpu hladne vode. Kad proključa, kuvati 10-12 minuta. Ocediti i ostaviti da se prohladi. Tada oljuštiti i iseći na kolutove debljine pola cm.
        2. Rastopiti 10g putera u tiganju sa par kapi ulja. Ubaciti slaninicu. Pržiti na umerenoj vatri 2 minuta pa ubaciti luk. Pržiti još 5-6 minuta. Ostaviti sa strane.
        3. U drugom, dubljem tiganju ili šerpici rastopiti na umerenoj vatri preostali puter sa malo ulja i pržiti krompir sa svih strana dok ne dobije zlatnu boju. Po potrebi dodati još malo putera ili ulja. Ubaciti biber i alevu papriku, sve izmešati, pa dodati luk i slaninicu i pržiti još minut - dva. Probati i po potrebi osoliti.
        4. Odlična je i verzija bez slanine, postaje idealan prilog gotovo uz svako meso ili pečurke, ili grilovano povrće.

        WordPress Recipe Plugin by ReciPress

        Polpete vegetariano

        Polpete vegetariano

        polpete vegetariano

        By Dubi Published: avgust 28, 2012

          Samostalno vegetarijansko jelo ili idealan prilog

          Ingredients

          Instructions

          1. Narendati šargarepu krupnije a naseckati vrlo sitno prazuluk, celer i baburu.
          2. Sve povrće u posudi pomešati sa 65g brašna, kašićicom čili praha (ljuta aleva), kašičicom praška za pecivo i kašičicom mlake vode. Mešati da se brašno sjedini sa povrćem, dodato so i seckani peršunov list. Ako je previše retko, dodati još brašna dok gustina ne bude dovoljna da se formiraju manji oblici krofne.
          3. Među dlanovima formirati oblike krofni ili kuglice i pržiti na umerenoj vatri u tiganju na oko 1 cm ulja. Ne okretati previše, pustiti da se prženjem formira korica - potrebno je 3-4 minuta za svaku stranu.

          WordPress Recipe Plugin by ReciPress

          Corleone

          „Menjamo godinu,

          mejamo snove,

          menjamo olovke,

          mejamo oružje,

          menjamo mišljenja,

          menjamo uslove reketa,

          menjamo devojke,

          menjamo kola,

          menjamo lovu,

          ALI NIKADA DRUGOVE SVOJE!“

          Legenda kaže da je na dočeku Nove 1936. godine ovim rečima nazdravio svojim saradnicima lično Al Kapone.

          Dve nedelje odmora na Siciliji, kojim sam sebe počastio posle naporne radne zimske sezone bile su, činilo se, pun pogodak. U Novom Sadu još je padala kiša a zima je teško ustupala mesto stidljivom proleću. Ovde je već bilo 20-tak iznad nule, – samo sunce, svetlo plavo nebo i tamno, duboko more. I sicilijanski krečnjak, kojim sam se verao želeći da pronađem Korleone. Bio je to zadatak koje sam sebi obećao još od kada sam prvi put gledao „Kuma“ i ponavljao svih ostalih nekoliko stotina puta, gledajući ga ponovo: ako ikada posetim Siciliju, proveriću kako izgleda Korleone – malo mesto u planini odakle potiče veliki Don Vito Korleone, kako je napisao Mario Puzo. U stvarnosti mafijaški klan Corleonezi bio je jedan od najjačih u istoriji organizacije poznate kao Mafia.  Salvatore Rina, Michelle Navara, Leoluca Bogarella – samo su neka od najpoznatijih imena. I naravno, Don svih donova, neprikosnoveni poglavar cele organizacije poslednjih decenija XX veka, Bernardo Provenzano. Istorija kaže da je tridesetak godina bio nedostupan policiji i neuhvatljiv, a da je uspešno upravljao organizacijom sve vreme. Zbog toga mi je bio fascinantan podatak da je lokalna vlast izmenila naziv jedne ulice u Korleoneu i nazvala je ulica 11. aprila, – u sećanje na dan kada je Provenzano uhapšen.

          Setio sam se ove zdravice, koju sam negde pročitao dok sam razmišljao je li bilo pametno što sam nazvao Totoa a on me naterao da obećam da ću posetiti njegovog nećaka Vittoria, koji je, (gle čuda) živeo u Korleoneu. Putovao sam iz Palerma gde sam na aerodromu iznajmio kola. Još uvek kvalitetan asfalt vodio me je pored malih mesta Marineo i Bolognetta, ukupno 56 kilometara do table sa natpisom Corleone. Rešio sam da parkiram na prilazu i poslednji deo uspona prođem pešice, (nadmorska visina je 628 metara) vekovima starim prilaznim putem za pešake.

          Uzana staza vodila je do srednjevekovne kule – osmatračnice nazvane Saracena, jer su je sazidali Mavarski osvajači. Bila je usečena u stene, očigledno osmišljena tako da bude širine samo za jednu osobu. Kretanje u koloni čini lakšu metu, pomislio sam. Kakva lukava a jednostavna zamisao: nemoguće je napasti frontalnim jurišom, a nemoguće je i povlačiti se brzo. Pridošlice su prinuđene da se kreću u koloni jedan po jedan, a što ih je više, teže im je da napadnu ili da pobegnu nazad. Kakva efkasna klopka.

          Svoj najveći procvat ostrvo je doživelo za vreme vladavine nemačkog cara Fridriha II, rođenog na Siciliji od majke Sicilijanke, prve supruge tadašnjeg nemačkog kralja. Iako unuk legendarnog Fridriha Barbarose – ujedinitelja nemačkih kneževina, odrastanje u ravnopravnoj šarolikosti muslimanske i hrišćanske kulture omogućilo je mladom Fridrihu široko obrazovanje i drugačiju viziju. Saraceni, koji su činili polovinu populacije na ostrvu oplemenili su Siciliju slatkišima i začinima Orijenta, umetničkim zanatstvom, čipkastom arapskom arhitekturom, planskim navodnjavanjem i nadaleko čuvenim ratničkim veštinama.

          Istorija ovih brda budila je u meni osećaj strahopoštovanja. Koliko je osvajača prošlo ovuda, koliko li je krvnih osveta počinjeno? Krvava sudbina Sicilije kao da je zauvek konzervirana u predelima oko ovog mesta.

          Vittoriova kuća bila je od onih koje se na jugu Italije nazivaju Masaira. Ne prevelike, to su kuće sa ravnim krovovima, građene od krečnjačkog kamena zvanog Tufa. Obično su okrečene u belo ili su boje terakota, zbog specifičnog crvenkastog maltera. Svetlo plava drvena vrata bez proreza ojačana gvozdenim okovima i visok zid oko kuće nagoveštavali su mnogo više od funkcije stanovanja.

          Hej, pa nisi se mnogo promenio od kad si kuvao moju jagnjetinu“ – Vittorio je iskrivio svoje koštunjavo lice u nešto poput osmeha, zagrlio me i poljubio u oba obraza. Nisam vraga, pomislio sam. Desetak kila više i mnogo manje kose…

          Plan za naredna dva dana zvučao je savršeno: Vittorio će da me ugosti i provede, upozna s drugarima, pa ćemo da jedemo, pijemo i uživamo.

          Prva usputna stanica bila je kuća njegovog „pobratima“ Luke, koji je trebalo da pođe sa nama u šetnju. Lucca je bio naizgled bezazlen lik, bucmast i veseo, vrlo ljubazan. I njihov prijatelj, Lukin kum Nicolo bio je prema meni izuzetno predusretljiv, iako je bio sušta suprotnost: suvonjav, koščatog lica i ruku, jakih obrva i dlakav, kose toliko crne da je na suncu izgledala teget plavo.

          Sedeli smo u bašti simpatičnog restorana u glavnoj ulici. Vlasnik – špicasti čovečuljak po imenu Luigi  je došao lično da nas pozdravi, da se upozna sa mnom i sazna imam li nekih posebnih želja. Gotovo se polomio da mi detaljno ispriča o svim jelima koja će nam poslužiti. Nisam ni stigao da ga pitam za recepte, a već se ponudio da mi ih pokloni, kao poseban znak pažnje. Dok sam ispijao drugu čašu gazdinog crnog (lične zalihe), doneo mi je podmetač za tanjir na pergament papiru na kojem je bio odšatmpan kompletan meni (kasnije sam ga uramio i okačio na zid kuhinje) i na listu papira napisane recepte (koje sam odmah prepisao, da ih slučajno ne izgubim).

          Prolaznici su se srdačno javljali i pozdravljali, zastajali na par reči razgovora. Bio sam oduševljen ljubaznošću i gostoprimstvom ovih ljudi. Eto, kako je pogrešan stereotip o mračnoj zatvorenosti Sicilijanaca, pomislio sam. Moje razdragano raspoloženje bilo je taman na vrhuncu, kada je jedan od pridošlica seo za naš sto, poljubio Vittoria u desnu šaku i sa velikim poštovanjem ga oslovio sa „Don Vitto“.

          Don?

          Don  Vitto?

          Don Vitto iz Corleonea?

          Pošto sam ceo svoj život bio alergičan na koincidencije, i manja od ove bi mi uzbunila sve alarme. Ma kakvi alergičan, -  bio sam vakcinisan od verovanja u koincidencije. Vakcinu sam primio poodavno, u višim razredima Životne škole. Leva obrva počela je da mi igra.

          Krišom sam počeo da zagledam svoje domaćine. Don Vitto je imao na sebi samo košulju i otkopčan prsluk, ali je zato Lucca imao čudno ispupčenje ispod sakoa. Nicolo je imao ispupčenje na boku, pokriveno sakoom, ali i otežalu plitku sportsku torbu koju je neprimetno spustio ispod stola. Moje otrežnjenje bilo je munjevito i propraćeno zujanjem u ušima, graškama znoja i delimičnim gubitkom daha. Ruke su počele da mi drhte a želudac da se grči.

          Nije ti dobro, prijatelju?“ – Vitto mi se uneo u lice. „Nešto si bledunjav“.

          Pokušao sam da mu odgovorim, ali sam otvarao usta na prazno, kao riba na suvom. Nikako da dođem do daha.

          Luiđi“, – Vitto nije govorio glasnije od šapata, a gazda se već stvorio kod nas. „Donesi mom prijatelju čašicu one tvoje Grappe, da ga povratimo. Umoran je od puta.“

          Rakija je bila izvanredna, kao i ceo ručak. Fantastičan obrok me je malo povratio, ali zebnja me nije napuštala. Primećivao sam diskretne poglede naše dvojice telohranitelja koji između zalogaja sistematski šaraju okolinu, stalno na oprezu. Očigledno nije slučajno što je Vitto seo leđima okrenut zidu, a njih dvojica raspoređeni  tako da svaki nadzire ulicu sa drugog kraja. Niko nije mogao da priđe neprimećen. Uzana staza, uklesana samo za jednog napadača, pomislio sam. Kakvo sranje!

          Uprkos mom navaljivanju da se vratimo kući, ostali smo tamo veći deo popodneva.

          Do večere smo vreme proveli šetajući po gradu. Ako sam stao pred nekim izlogom koji bi me zainteresovao, odmah bi neko izašao iz radnje, ljubazno pozdravio moje domaćine i mene počastio nečim iz prodavnice. Bilo je to za mene sasvim novo i jedinstveno iskustvo – strahopoštovanje sugrađana i moć ovih ljudi bili su uočljivi na svakom koraku.

          Kako se približavala noć, meni je ponovo počelo da zuji u ušima. Nisam želeo da prenoćim kod Vitta, bez obzira na sve. Kako da mu kažem, a da ga ne uvredim? Ne bi bilo lepo uvrediti ga. Znao sam da poslednji trajekt kreće uveče oko deset, i po svaku cenu sam hteo da budem na njemu.

          Konačno sam smogao snage da mu saopštim kako moram hitno da se vratim, jer imam iznenadni posao koji ne trpi odlaganje. Uz veliko ubeđivanje i pompezno gestikuliranje, Vitto je pristao, ali je postavio jedan uslov ( zašto Sicilijanci uvek imaju neki uslov? ): da ponesem jedan „paketić“ koji treba da predam nekom njegovom kad se iskrcam na kopno. „Paket ne bi trebalo da otvaraš“, rekao je dok smo se ljubili za rastanak – „Tako je bolje za sve“.

          Kroz glavu mi je proletelo koliko puta sam čuo da kada šalju pošiljku droge, ubace nekom turisti paket za koji i ne zna da ga nosi, pa dojave policiji. To se zove „tovarna mazga“. Dok ga hapse, pravi kurir prenese sto puta više.

          E samo mi je to još trebalo. Dok je trajekt polako ispljovljavao a ja mlitavo mahao ka doku, osećao sam ogromno olakšanje. Paket je bio u manjoj sportskoj torbi (u čemu bi drugom) i ne baš tako lagan. Taman sam hteo da ga otvorim (iako je radoznalost ubila mačku) a dvojica karabinjera su banula u kabinu. U trenutku sam bio mokar od znoja. Šta hoće? Da me ipak nisu namerno otkucali? Da nisam ja „tovarna mazga“?

          Passaporte“, rekao je jedan ljubazno. Uložio sam krajnji napor da izgledam smiren, ali su primetili da nešto nije u redu.

          Gospodine, ako Vam je prvi put, moguće je da ćete imati morsku bolest. Ne brinite, malo tečnosti, pa malo povraćanja i biće sve u redu. Nije dobro pred plovidbu piti alkohol i mnogo jesti. Vaš pasoš je u redu, želimo Vam srećan put“.

          Sručio sam se na krevet i tupo zurio u plafon desetak minuta. Kad je jednolično ljuljuškanje počelo da me smiruje, otvorio sam torbicu. Kartonska kutija sa poklopcem bez ikakvog kanapa ili bravice. Otvorio sam je. Iz kutije mi se hladnim sjajem čelika smešio pištolj Beretta kalibra 22. Gledali smo se nekoliko sekundi pre nego što sam ga uzeo u ruku.

          Iznenadila me je njegova težina – nije baš bila onakva kakvu sam očekivao. Bio je prilično lagan. Čak i bez metaka u magacinu, morao bi biti teži. Neke stvari se teško zaboravljaju – iskustvo sa ratišta sa raznim oružjem ostalo je, izgleda dovoljno sveže.

          A onda sam ugledao mali koverat ispod, sa mojim imenom. Otvorio sam ga i pročitao sledeći sadržaj:

          Kada si mi javio da ideš na Siciliju, i još da bi do Korleonea, nisam odoleo da ne javim Vittu. A kad si počeo da me ispituješ o mafijašima, rodila mi se ideja. Koliko puta sam ti govorio da ništa nije onako kako izgleda? Nadam se da će ova šala da te nauči da drugačije gledaš na stvari. Pištolj je dečija kopija. Moji rođaci su samo ugledni ali ispravni ljudi. Kakav si, prevario bi te i moj unuk. Voli te Toto. P.S. Ne ljuti se, bilo je to jače od mene“.

          Šta reći? Sicilijanac. Još jednom mi je podvalio.

           

          Fokača s maslinama

          Fokača s masliama

          Fokača

          By Dubi Published: avgust 28, 2012

            Čuveni hleb sa ukusom mediterana

            Ingredients

            Instructions

            1. Na radnoj površini oblikovati brdašce od 500g brašna. Rukom napraviti rupu u sredini i dodati 2 dl tople vode. U vodu dodati 20g svežeg kvasca (ili 10g suvog) i prstohvat šećera.
            2. Posuti spoljni obod krupnom solju po ukusu i polako dodavati brašno sa oboda u vodu. Mešati lagano rukom sredinu i polako dodavati brašno.
            3. Ubaciti kašiku sitno seckanog ruzmarina, dve šake maslina bez koštica (svejedno kojih) i 2 kašike maslinovog ulja
            4. Dobro umestiti testo (treba da bude srednje meko) i oblikovati ga u cipovku – poluloptu. Pokriti kuhinjskom providnom folijom i ostaviti na toplom 1 sat da poraste.
            5. Skinuti foliju, još nekoliko puta ga dobro premesiti pa razviti oklagijom u fokaču – duguljast ovalni oblik. Skinuti foliju, još nekoliko puta ga dobro premesiti pa razviti oklagijom u fokaču – duguljast ovalni oblik.
            6. Staviti u tepsiju papir za pečenje i namazati uljem. Po potrebi još malo razviti testo i poprskati maslinovim uljem koje premazati ravnomerno po površini testa. Tako ga ostaviti još 30 min na sobnoj temperaturi da raste.
            7. Fokaču ponovo poprskati sa malo maslinovog ulja i razmazati. Po celoj površini prstima napraviti udubljenja i posuti ravnomerno ali umereno površinu krupnom soli. Peći u rereni 30-tak minuta na 200 stepeni.

            WordPress Recipe Plugin by ReciPress

            Potato muffins

            Potato muffins

            krompir mafins-2

            By Dubi Published: avgust 28, 2012

              Ukusne musakice od krompira i parmezana

              Ingredients

              Instructions

              1. Narendati krompir na "mandolini" na tanke listiće kao za čips. Ubaciti sav krompir u činiju, dodati soli, bibera, malo suvog začina, sitno seckanog ili mlevenog ruzmarina i malo ulja. Sve dobro izmešati da se listići oblože. Naseći vrlo sitno beli deo praziluka (ili mladog luka).
              2. U profilisanu tepsiju za pečenje "muffin"-a u svako udubljenje gurnuti traku od papira za pečenje tako da iz profilnog udubljenja vire oba kraja papira (lakše će se izvaditi kad bude pečeno).
              3. Složiti 2-3 sloja listića krompira u profil pa sipalti pola kašičice neutralne pavlake za kuvanje, prstohvat ribanog parmezana i seckani praziluk. Ponoviti postupak ređajući slojeve dok se ne stigne do vrha profila.
              4. Poslednji, gornji sloj krompira posuti takođe parmezanom i sa malo slatke ili ljute aleve paprike (po ukusu).
              5. Peći u rerni na 180 stepeni i srednjoj visini rerne 30-tak minuta, dok krompir ne postane reš a u profilima više nema tečne pavlake.

              WordPress Recipe Plugin by ReciPress

              Rolat od slanih palačinki

              Slani rolat od palačinki

              slani rolat 2

              By Dubi Published: avgust 27, 2012

                Bezbroj varijanti, svaka je odlična

                Ingredients

                Instructions

                1. Ispeći dve palačinke, ali u masu za palačinske dodati malo više soli i kašiku vlašca i seckanog peršunovog lista, promešatii i tako ispeći palačinke.
                2. Jednu palačinku raširiti na veći komad alu folije pa premazati namazom: 3 kašike milerama, kašika majoneza, kašičica seckane mirođije ili majčine dušice (timijan). Prstohvat soli i bibera.
                3. Na namaz položiti tanko sečene kolutove svežeg krastavca ili rotkvice. Preko toga staviti prašku šunku, pečenicu ili listove dimlkjenog lososa.
                4. Na sve to položiti drugu palačinku. Premazati namazom, pokriti je listovima zelene salate I preko toga listićima žutog sira po izboru (može se I narendati).
                5. Palačinke zarolati u oblik rolata, stegnuti ih alu folijom da zadrže oblik I odložiti u frižider na 15 minuta. Izvaditi, seći popreko kao rolat.

                WordPress Recipe Plugin by ReciPress

                Venecijanska džigerica

                Venecijanska džigerica

                dzigerica

                By Dubi Published: avgust 27, 2012

                  Oštrina celera sa jabukom

                  Ingredients

                  Instructions

                  1. Pileću džigericu iseckati na trakice (može se ostaviti i u komadu, malo duže se prži). Začiniti solju, biberom i sa malo suvog začina.
                  2. Naseckati pola zelene jabuke na tanke listiće i prokuvati u vreloj vodi sa par kapi sirćeta ili limunovog soka, oko 3 minuta (ovo obezbeđuje da kriške jabuke ostanu cele i ne potamne). Naseckati pola manjeg oljuštenog celera na štapiće.
                  3. Džigericu spustiti u činiju sa brašnom i dobro uvaljati. Potom spustiti sve u šerpu ili tiganj i naliti pola čaše ulja, hladnog. Uključiti vatru na umerenu jačinu i ostaviti dok ne bude sasvim zagrejano.
                  4. Ubaciti pola glavice luka sečenog na „peraja“, seckani celer i začinsko bilje po ukusu (najbolje je tzv. „italijasnku mešavinu“). Dinstati sve 7 – 8 minuta.
                  5. Ubaciti listiće jabuke i 2 kašike konjaka ili vinjaka i flambirati dok se plamen ne ugasi.

                  WordPress Recipe Plugin by ReciPress

                  Južnjačke kobasice u pivu

                  Južnjačke kobasice u pivu

                  kobasice u pivu 2

                  By Dubi Published: avgust 27, 2012

                    Ingredients

                    Instructions

                    1. Sveže presne kobasice potpopiti kratko u hladnu vodu (to će obezbediti da ne popucaju). Naesći veću glavicu luka na polumesece i dva-tri čena belog luka na listiće.
                    2. U šerpi na kašiki masti (ili 2 kašike ulja) propržiti kobasice sa svih strana da porumene. Tada im dodati luk i beli luk i pržiti oko minut. Posuti sve ravnom kašikom brašna, pa zaliti pivom. Pivo treba da prekrije kobasice.
                    3. Kuvati sve desetak minuta da se sos redukuje, pa dodati kašičicu vorčester (vuster) sosa, čili papričicu u količini po želji, pola kašičice slatke mlevene aleve paprike so, biber i suvi začin. Ukoliko je sos previše gust, dodati još malo piva.
                    4. Dodati po kašičicu majčine dušice i seckanog peršunovog lista. Servirati toplo.

                    WordPress Recipe Plugin by ReciPress