O kerovima i mačkama

Galerija “Nives” u Kotoru smeštena je na “Trgu od oružja”, – glavnom trgu srednjevekovnog jezgra nazvanog “Stari grad”. Tik sa leve strane čuvene crkve Sv. Tripuna, u samom uglu trga, galerija nenametljivo prolazi kroz kadar svakog prolaznika, nudeći umetničke vednosti i unikatne suvenire.

Bila je sredina septmebra, završetak turističke sezone – vreme koje meštani najviše vole. Većina turista je otišlo, deca krenula u školu, more je ponovo čisto a leto još traje. Sezona kulturnih događanja je na pomolu a život se vraća u uobičajenu normalu.

Pozivnica za otvaranje izložbe “afirmisanog grafičara” stigla nam je u vidu telefonskog poziva vlasnice, naše dugogodišnje poznanice Nives. “Mi” smo ustvari bili manje – više stalna ekipa Novosađana koji su negovali tradiciju prolećnog i jesenjeg aktivnog  muškog odmora na moru. Pored primarnog zaduženja koje smo sebi postavili – ploviti barkom i ribariti što više, upražnjavali smo u slobodno vreme i sekundarne zanimacije: ispijanje jutarnjeg piva na podnevnom suncu, golišavo sunčanje na palubi, besmisleno maltretiranje pijačnih prodavaca, degustacija novonačetih buradi u vinskom podrumu “Vranac” (kod Ljube zvanog Pop, jer je bila javna tajna da “krsti” svaku količinu vina na točenje, ali bože moj… tradiciju valja očuvati pa nismo menjali izbor vinoteke).

Bio je utorak, glup dan. Veče nije mnogo obećavalo jer je mesečina bila toliko jaka da nije vredelo ribariti. Poziv na izložbu nije delovao baš kao bingo zgoditak, pa smo rešili da to bude Plan B. Očekivano, – ekstremno kuliranje ne rađa bog zna kakvu inicijativu, – pa do 9 uveče Plan A nismo ni smislili. Nemajući bolje rešenje, nonšalantno namontirani uputili smo se ka Galeriji. Malo smo kasnili (normalno), što se pokazalo kao pun pogodak: zbog gužve i vrućine u malom prostoru konobari su počeli da služe piće na platou isped. Ubrzo se sva publika preselila napolje, – uključujući autora, Nives i kritičara koji je učeno tupio o svežem likovnom izrazu.

 

Bio je to jedan od dosadnijih skupova koje pamtim. Na sreću, pristojno ohlađen “Krstač” koji se služio obaška stizao je brže nego što su se govornici smenjivali. Tako da smo se latili ozbiljnog posla satiranja belog, u količinama, ne obraćajući pažnju na  bulumentu dosadnih likova u publici. Već i letimičan pogled na skup stavljao je do znanja da ćemo odatle ubrzo podići sidro. Ni besplatno vino nije moglo da nas zadrži.

Osetio sam da me je neko gurnuo s leđa, onako u prolazu. Nije da sam bio loše volje, ali ne volim kad mi neko prospe piće. Osim toga, početni entuzijazam za neku akciju brzo se topio a nadolazeće neraspoloženje pretilo je da ugrozi završetak večeri. Ako se nešto u međuvremenu ne dogodi i razgrne mrzovolju.

Ponovo me je neko gurnuo s leđa. Još jedan gutljaj belog ode u nepovrat, na moju belu lanenu Sisley košulju. Ovaj put nisam bio voljan da pređem preko toga. Spreman za okršaj svake vrste, naglo sam se okrenuo i uzeo vazduh da otpočem paljbu.

- “Excuse me, I am terrible sorry”. Izvanredno doterana i odmereno nakićena gospođa izvinjavala mi se iz sve snage, pokušavajući da mi paprinom salvetom obriše fleku sa grudi. Stišao sam bes u sekundi. Njen akcenat je nepogrešivo govorio da se radi o originalu a ne o kopiji. Strankinja sa mnogo ukusa i stila – vrsta koja izumire na našim prostorima.

- “Oh, ništa zato, dešava se” – rekoh galantno. Očigledno se radilo o dami, a prema takvima grubost ili balkanski prostakluk nikada nisu bili rešenje. Tek tada sam primetio da nije sama jer su nam se pridružile tri njene drugarice. Takođe u četrdesetim, neprilično elegantne, odisale su nehajnom nonšalancijom bezbrižnosti. Dok smo se svi priglupo smeškali rešio sam da se pozdravim i odem od njih, jer se moj Čopor probijao ka nama zapanjujućom brzinom, s obzirom na količinu alkohola u nogama. Nisam želeo reskir da im pokvarimo veče.

I one i ja smo napravili po nekoliko koraka svako na svoju stranu, tako da me je Čopor sustigao na par metara od njih. Pozicionirale su se iskusno, malo sa strane glavnog događaja – taman kako treba. Izgledale su kao raskošni buket na jednoličnom zelenom travnjaku. Što bi rekao legendarni sportski komentator Vladan Stojaković – “U buketu igrača nadvisile su sve ostale”.

Publika je počela diskretno da se razilazi pa je između nas ostala čistina.

- “Grrrrrrrrrrrrr” – začulo se režanje pored mene. Zvučalo je savršeno autentično, duboko i potmulo, kao iz grla mog vučjaka kad mu oduzimaš kost iz čeljusti.

- “Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr” – ponovilo se, ovaj put malo glasnije. Trebalo mi je još par sekundi da shvatim šta se dešava. Moj čopor je režao horskom onomatopejom i sva petorica su zurila u moje novostečene poznanice. One se nisu udostojile da pokažu da nas primećuju, iako su se nečemu kikotale.

- “Grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr” – u horu smo režali sva šestorica, još uvek dovoljno glasno da one čuju a dovoljno tiho da se za nama ne okrene pola trga. Šta mi je drugo preostalo? Ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se.

- “Miiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijau”, odjednom se začulo tiho iz njihovog pravca. U nanosekundi smo sva šestorica umukli u neverici, ali se mijaukanje ponovilo. One su se očigledno odlično zabavljale – kikotale i mijaukale istovremeno gledajući nas i nazdravljajući vinom.

Plan B postao je tog momenta Plan A. Upoznavanje je potrajalo duže nego sve režanje i mijaukanje zajedno, ali smo na posletku nekako isplivali bar delimično zapamtivši imena jedni drugih. Ispostavilo se da su sišle sa jahte ukotvljene ispred Starog grada, koja pripada nekoj od njih, na privatnom krstarenju Mediteranom. Odlaze sutra. Uobičajeno početno ćaskanje dotaklo je njihovu želju da probaju neka lokalna jela, iako nisu imale pojma šta bi to moglo da bude. Ne mogu da se setim ko je od nas to prvi predložio, ali zvučalo je logično da ih mi upoznamo sa gastronomijom podneblja. Ne mogu da se setim ni kojoj od njih je palo na pamet da to bude na njihovoj jahti, – jer imaju kuvara i poslugu, ali je predlog bio prihvaćen i realizovan u nekoliko narednih minuta.

Jahtu ne vedi opisivati jer se rečima ne može dočarati. I zaista su imale kuvara po imenu Hoze, koji je spremno saslušao spisak namirnica i začina koji su mu potrebni. Kad sam završio objašnjavjući mu recepte, upitao me je može li da mi ponudi da ja pripremim jelo a da mi on asistira. Ni danas ne znam da li je to bilo zato što sam mu delovao dovoljno ubedljivo ili zato što nije razumeo pola od onoga što sam mu govorio (iako postoji ozbiljna sumnja da je ovo drugo). Bilo kako bilo, u zalihama je bilo svih mogućih namirnica u velikim količinama. Pošto sam ga imao kao asistenta, pripremiti večeru nije moralo da traje predugo.

Odlučio sam se za prosta, ukusna i efektna jela: hladnu čorbu od jogurta, krastavaca i paradajza, potom za jedno veoma staro i tradicionalno jelo koje potiče baš iz Boke Kotorske, a za slatkiš letnju tortu bez pečenja – „markizu“. Možda su jele nešto od ovih jela i ranije, ali Bokeljske šnicle sigurno nisu.

Nisam primetio da je Hoze hvatao beleške, ali sumnjam da bi mu i bile potrebne – čovek je bio vrhunski profesionalac. Lakoća sa kojom je izvršio moje naloge ukazivala je da se radilo o njegovoj ljubaznosti, a meni je mogla samo da imponuje.

Jutro smo dočekali poprilično šlogirani, a verujem i one. Mi kod kuće, one na jahti. Kako je plan bio da danas otplove, prihvatili smo poziv na oproštajni ručak. Posebno sam vrebao šta će nam profesionalac ponuditi za revanš.

Hoze je, kao i svaki Meksikanac morao da spremi bar jedno jelo od pasulja. Prethodno je izneo dve vrste rolnica spektakularnog izgleda i ukusa, uz koje je poslužio pohovane kolutiće luka. Za desert je poslužio najbrži mogući slatkiš od jabuka, tzv. „drobljenac“.

Rastali smo se predveče, opet teturajući. Kkao je od ručka već prošlo dosta vremena, Hoze nam je na rastanku svakom dao po jedan buritos, onako za usput. Da nismo razmenili e-mail adrese, nikada ne bih zapamtio Hozeove recepte. Kasnije, napisao mi je da će sigurno u raznim prilikama spremiti Bokeljske šnicle.

 

 

Bokeljske šnicle

Bokeljske šnicle

Bokeljske snicle

By Dubi Published: avgust 26, 2012

    Autentično jelo Boke Kotorske

    Ingredients

    Instructions

    1. Šnicle od junećeg buta ili filea ili sinjskog buta iseći na 1 cm debljine (po potrebi stanjiti kuhinjskim batom). Posloiti i popapriti.
    2. Propržiti ih u šerpi sa obe strane na maslinovom ulju, puteru i kašiki šećera da se stvori karamel, na srednje jakoj vatri. Kada porumene, dodati paradajz pelat. U pelat dodati soli, bibera u zrnu, 2 nagnječena čena belog luka i suvog začina. Sve to naliti pivom, da pliva (od piva će meso postati mekano). Poklopiti šerpu na pola i ostaviti da krčka, dok šnicle sasvim ne omekšaju a tečnost se ne reducira i zgusne.
    3. Poslužiti na tanjiru preliveno sosom iz šerpe, uz pirinač krompir ili povrće.

    WordPress Recipe Plugin by ReciPress

    Meksički čili pasulj sa kiselim mlekom

    Meksički čili pasulj sa kiselim mlekom

    MEKSIČKI PASULJ 1

    By Dubi Published: avgust 26, 2012

      Manje poznato, vrlo ukusno

      Ingredients

      Instructions

      1. Naseckati na sitno 2 glavice luka i 2 - 3 čena belog luka. Naeckati sitno i jednu čili (ljutu) papričicu (ko ne može ljuto neka odstrani žilice i semenke).
      2. Propržiti sve zajedno na srednje jakoj vatri na malo ulja dok luk ne počne da menja boju. Onda dodati kašiku - dve tople vode i dinstati još 3 minuta.
      3. Na dno dublje posude za rernu (najbolje zemljane) rasporediti crveni pasulj prethodno skuvan, u količini po želji (najpraktičnije je koristiti već skuvan, iz konzerve). Začiniti pasulj sa malo suvog začina, malo soli i bibera i majčine dušice (timijan). Količine odrediti prema sopstvenom ukusu. Preko pasulja rasporediti dinstatni luk i ljutu papričicu. Preko svega rasporediti 2-3 dl kiselog mleka ili kisele pavlake.
      4. Peći u rerni oko 20 – 30 minuta na jakoj vatri (ne duže, jer je pasulj već kuvan). Izvaditi iz rerne i preko pavlake posuti malo čili paha (ili aleve paprike) i kašičicu – dve majčine dušice.

      WordPress Recipe Plugin by ReciPress

      Bistra i hladna supa od paradajza

       

       

       

      Bistra i hladna supa od paradajza

      Bistra paradajz supa 1

      By Dubi Published: avgust 26, 2012

        Idealno za tople letnje dane

        Ingredients

        Instructions

        1. Iseći paradajz sitno, u količini od barem 1 kg, a poželjno je i više od toga. Sačuvati pulpu i sok i ubaciti sve u blender. Dodati vezu peršunovog lista, šaku svežeg bosiljka, ako ima svežeg estragona, nane i drugog začinskog bilja po ukusu, so i biber. Blendirati kratko - da ne bude čorba, već na krupnije - kao salsa za špagete.
        2. Sadržinu iz blendera prebaciti na čistu kuhinjsku krpu ili gazu. Okačiti da se cedi u posudu postavljenu ispod. Ne cediti rukom jer će iscuriti pulpa, koja nam u ovom slučaju nije potrebna, već samo bistri sok. Ceđenje će potrajati sat – dva ili duže, zavisno od količine.
        3. Kada se isecedi dovoljno tečnosti (bistra supa), ostaviti neko vreme u frižider. Za to vreme oljuštiti 1 krastavac i krišku lubenice, očistiti ih od koštica. Poslastičarskom kašikom ili kašičicom izvući iz krastavca i iz lubenice kuglice. Dobijene crvene i zelene kuglice ubaciti u tanjir ili dublju čijinu za supu, za svakog konzumenta ponaosob. Napuniti svaku pojedinačnu posudu supom i tako servirati.
        4. U nedostatku pogodne alatke za dobijanje kuglica, krastavac i srce lubenice iseći na male trouglove ili piramide, - i to će zadovoljiti estetiku ovog jela. Neobična kombinacija ukusa paradajza, lubenice i krastavca neće nikog ostaviti ravnodušnim.

        WordPress Recipe Plugin by ReciPress

        Pijani špageti

        Pijani špageti

        Pijane spagete

        By Dubi Published: avgust 26, 2012

          U sosu od crvenog vina

          Ingredients

          Instructions

          1. Staviti špagete da se kuvaju u ključalu vodu sa malo ulja i soli. Kuvati 6-7 minuta, da budu 80% skuvane, skoro "al dente".
          2. U zagrejani tiganj na maslinovom ulju propržiti beli luk, inćune i čili papričicu (ili pola kašičice čili praha) oko tri minuta.
          3. Dodati špagete u tiganj sa 2-3 kašike pasta vode i dobro izmešati. Usuti vino i kuvati dok alkohol ne ispari a sos se malo redukuje
          4. Dodati peršunov list, kašiku putera, kašiku neutralne pavlake i pola kesice ribanog parmezana. Probati ukus, i po potrebi dodati još kašiku putera ili neutralne pavlake.
          5. Sve dobro izmešati I servirati toplo.

          WordPress Recipe Plugin by ReciPress

          Bruskete od patlidžana „Mediteraneo“

          Bruskete od patlidžana

          Bruskete mediteraneo 3

          By Dubi Published: avgust 26, 2012

            Italijanski letnji sendvič od povrća

            Ingredients

            Instructions

            1. Veće patlidžane (1 ili 2 komada) dobro oprati i odseći im krajeve. Ne ljuštiti ih. Tako neoljuštene iseći po dužini na kriške debljine prsta i viljuškom ih izgrebati po dužini sa obe strane, da bi pustili svoj gorak sok. Ostaviti ih sa strane u posudu da se ocede.
            2. Iseći 1 – 2 veća sveža paradajza na cele kolutove. Nekoliko čenova belog luka izgnječiti da postanu pasta.
            3. Nauljiti plitku tepsiju za rernu ravnomerno sa svih strana. Na dno tepsije poređati kriške („bruskete“) patlidžana, pa ih začiniti sa malo soli i suvog začina. Tako začinjene patlidžane premazati tanko pastom od izgnječenog belog luka. Potom na njih poređati po 2 - 3 koluta paradajza. Paradajz posoliti i blago pobiberiti, pa posuti seckanim bosiljkom ili seckanim zelenim perajima mladog luka.
            4. Peći u rerni na 180 stepeni 10 – 15 min na srednjoj visni rerne (dok patlidžan ne porumeni). Tada bruskete izvaditi iz rerne, preko paradajza položiti po veliku krišku mozzarele ili drugog belog podlivenog i vratiti u rernu. Peći 1-2 minuta dok se sir ne otopi. Izvaditi i posuti seckanim peršunovim listom, i po želji parmezanom.

            WordPress Recipe Plugin by ReciPress

            Jagnjetina „Bonaparte“

            Jagnjetina „Bonaparte“

            Jagnjetina Bonaparte

            By Dubi Published: avgust 26, 2012

              Sve u lonac

              Ingredients

              Instructions

              1. Jagnjeće nožice sa butom začiniti solju i biberom. Uvaljati u brašno i kratko propržiti u tiganju uz povremeno okretanje, na 2 kašike ulja, da porumeni sa svih strana.
              2. Izvaditi meso i staviti u ekspres lonac. U lonac dodati: 1 glavicu luka seckanu na krupnije komade, 4 nagnječena čena belog luka, ½ kg oljuštenog isečenog paradajza, 3 šargarepe sečene na kolutove, 1 čašu suvih šljiva prethodno natopljenih u mlakoj vodi, so, biber, suvi začin po ukusu, 2 kašičice šečera, 2 kašičice soka od limuna, prstohvat cimeta i 2 kašičice slatke aleve paprike.
              3. Zatvoriti lonac i kuvati oko 20 minuta. Kad pritisak popusti, izvaditi iz lonca i ukrasiti svežim listićima nane ili ruzmarina. Ukoliko se kuva u običnom loncu, pokriti ga duplom alu folijom i poklopcem i kuvati otprilike jedan sat.
              4. Služiti uz testeninu, pirinač ili krompir, i zelenu salatu.

              WordPress Recipe Plugin by ReciPress

              Delfinarijum

              Poslednji dan juna u Portorožu osvanuo je sunčan i topao. Svetsko prvenstvo u Show dance-u počelo je juče i trajaće narednih pet dana. Smešteni u udobnu kuću sa roštiljem i bazenom u dvorištu, moj cimer Milan i ja – članovi delegacije našeg plesnog saveza, željno smo iščekivali predstojeće dane.

              „Čekiraj ono“- reče Milan. Ležeći na toplom pesku gradske plaže, nakon prvog jutarnjeg ladnog Laškog nisam bio raspoložen za nagle pokrete. Inače, Milan nije bio sklon nepotrebnom istrčavanjju. Milan Jovanović, alias „Milan Moby“ bio je vlasnik kultnog novosadskog CD Kluba „Moby Dik“. U najboljim momačkim godinama, svršeni matematičar, diplomirani zajebant, živa enciklopedija moderne muzike i aktuelne ponude novosadskih namiguša. Moj partner za trening u teretani i provereni hotelski cimer.

              Nije bilo potrebe da se pokrećem, one su same ušetale u kadar. Reprezentacija Brazila. Tačnije, dvadeset četiri brazilske plesačice.

              „Ovo nije akvarijum, ovo je delfinarijum“ – parafrazirao sam rečenicu iz dijaloga Gradskog i Prigradskog Srdjana Dragojevića napisanog za legendarnu novogodišnju emisiju Dva sata kvalitetnog programa.

              Svesne utiska koji ostavljaju „u jatu“, samouvereno su gazile plažom prema nama. Žbunje, cveće i trava su se okretali za njima dok su spuštale peškiriće na pesak. Strahopoštovanje izazvano nestvarnom lepotom osećalo se u vazduhu.

              Ostaci dana bili su protkani uzdasima. Rekordnu prodaju sredstava protiv ušinuća vrata lokalne apoteke registrovale su kao nadprirodnu i neobjašnjivu pojavu kojoj je nemoguće otkriti uzrok.

              Sutradan. plaža je bila krcata od ranog jutra.

              „Vesti se brzo šire“, – reče moj cimer kroz zube, nameštajući Ray-Banke na nos,  zauzimajući bolju poziciju nego juče.

              Maria Eduarda definitivno nije bila sa ove planete. Mislim da bi najbolji opis bio -  nacrtao ju je Lassalvy. Tog francuskog karikaturistu – čijih se jedrih i izazovnih sobarica svi sećamo, zavoleli smo još u mladosti dok smo čitali Start magazin i prelistavali Lui.

              Mariu Eduardu smo upoznali zahvaljujući Milanu, koji je stavio na kocku reputaciju osvedočenog kulera. Dok je sedela za šankom Tropical Beach Bar-a kao jedini jutarnji gost, Milan joj je prišao i na savršenom engleskom upitao: „Oprostite, nigde drugde nema slobodne stolice, je li zauzeto pored Vas“?

              Kakav šmeker. U roku od pola sata saznali smo što – šta o njoj i njenim drugaricama. Između ostalog, da su nezadovoljne ishranom: navikle na voće, povrće, crni hleb i ribu, ni malo im nije prijala pašteta, margarin i pekmez za doručak. Ručak su preskakale zbog popodnevnog takmičenja, a u vreme povratka u hotel kuhinja je već prestala da služi večeru.

              „Baš nezgodno“, reče Milan. Imao je onaj izraz lica koji govori da nešto sprema. „Eto, znam da je nepravda, mi imamo roštilj u dvorištu i kuhinju s kojima ne znamo šta ćemo, a vi ni čestit obrok“.

              Maria Eduarda, prezgodna Vanzemaljka razrogačila je mačkaste oči. Zupčanici u glavi su se zavrteli. Obrtni momenat kojim su joj radili točkići pretio je da ugrozi Ferari koji su lokalni Galebovi namiculjili na plažu, ne bi li se „jato“ primilo na kabriolet – šminku.

              Trebalo je oko dve ipo sekunde da Maria shvati šta joj nudimo.

              „A kako bismo mi mogli da koristimo vaš roštilj“? – krupne oči odavale su nadu.
              „Lako, jedino je problem što nas dvojica ne znamo ništa osim da potpalimo vatru“ – ubacio sam se i ja, dajući nesebičan doprinos opštoj dobrobiti.
              „Oh, ne brinite za to, sve smo dobre kuvarice, kod nas je to tradicija. Ponećemo sve što treba.“

              Iako smo bili spremni da finansiramo večeru za tridesetak osoba, shvatili smo da je sasvim ispravno poslušati je i prepustiti njima da donesu ono što vole. Dok se takmičenje odvijalo, Milan i ja smo ubrzano pripremili dvorište, očistili roštilj, kupili piće, pecivo i zelenu salatu. Došle su umorne ali raspoložene i gladne.

              Ostalo je istorija. Njihov vođa puta i koreograf – gospođa po imenu Felis pripremila je jelo za pamćenje. Škampi i gambori koje je bacila na gradele uz dresing od tropskog voća pokazali su se kao inventivno jelo. Za nas je to bilo osim fantastičnog druženja i otkrivanje novih ukusa.

              Kada nas je sutradan iznenadila kiša, spremila je biftek u sosu od zelenog bibera. Posebno sam bio zatečen jednostavnošću priloga – grilovane tikvice. i hladna salata od crvenog pasulja, kukuruza i luka.

              Svi recepti su se svodili na kombinaciju morskih plodova ili mesa sa voćem, sa krajnje jednostavnim prilozima od povrća. Svake večeri pravile su sebi i doručak za sutradan, uvek isti: omlet isečen kao taljatele, svaki dan s drugim prilogom. Narednih pet dana naše drugarice su seckale, pekle, posluživale i uživale. Milan i ja smo se uglavnom bavili degustacijom piva, prepuštajući im da se istaknu u kuvanju.

              Ja sam gledao, pamtio i zapisivao ove, za nas neobične kombinacije. I bilo mi je žao što se sve tako brzo završilo.

              Sa Mariom Eduardom smo obojica ostali u kontaktu. Postala je koreograf i trener, ima svoj plesni studio u Sao Paulu. Još uvek ponekad pomene Portorož, i Milana.

              Grilovane tikvice

              Grilovane tikvice

              Grilovane tikvice 2

              By Dubi Published: avgust 25, 2012

                Odličan prilog

                Ingredients

                Instructions

                1. Nekoliko tikvica srednje veličine oljuštiti pa iseći uzdužno na ploške debljine pola cm. Začiniti ih dobro solju i suvim začinom, pa iseći na veće komade. Staviti ih u dublju posudu. Dodati kašiku maslinovog ulja i dobro promešati.
                2. Poređati ih na žicu od zagrejanog roštilja ili na dno tiganja. Peći ih 5 – 7 minuta, uz okretanje, na tihoj vatri. Paziti da se ne zalepe. Kada počnu da dobijaju smeđe tonove, gotove su.
                3. Vratiti ih u činiju, po potrebi još malo poprskati sa par kapi ulja. Posuti sitno seckanim peršunovim listom i sitno secaknim belim lukom. Može da se doda i malo balzamskog sirćeta (ili bilo kakvog po izboru), ili limunovog soka, ali to je opciono. Ukus je fantastičan i sa a i bez sirćeta. Sa sirćetom ima ukus tople salate a bez sirćeta je idalan prilog uz neko meso, pečeni krompir, testeninu ili na sendviču.

                WordPress Recipe Plugin by ReciPress

                Buzara od gambora ili školjki

                Buzara od gambora ili školjki

                Buzara dagnje

                By Dubi Published: avgust 25, 2012

                  Ko je nije probao, kao da nije ni bio na moru

                  Ingredients

                  Instructions

                  1. U dubokom loncu, na dve kašike maslinovog i jednom kašikom običnog ulja propržiti veću glavicu sitno seckanog luka. Kada luk počne da biva staklast, ubaciti 4 - 5 čenova belog luka, secaknog na listiće. Dodati celu vezu seckanog peršunovog lista i ostaviti još minut - dva, da sve zamiriše. Podesiti vatru da bude srednje jačine, i po potrebi mešati, da ne zagori.
                  2. Ubaciti morske plodove. Ako su školjke u pitanju, dobro ih očistiti spolja i makazicama odseći „bradu“. Prokuvati ih u drugoj posudi 5 minuta u vodi (da ispuste pesak), baciti prvu vodu, pa ih onda preručiti u lonac sa lukom i peršunom. Ako su gambori (kozice), samo ih ubaciti cele sa oklopom.
                  3. Sačekati da puste sok. Tada dodati 5-6 kašika paradajz pirea u lonac da se proprži minut, pa razblažiti sa ½ litre vode i 3 dl belog vina. Pustiti da kuva na vatri srednje jačine. Povrmeno po potrebi doavati vode ili vina, da ukuvava.
                  4. Kuvati 20-30 minuta, zavisno od količine i posude. Na kraju dodati malo soli, suvi začin, malo bibera. Napomena: bela buzara je varijanta bez paradajz sosa, a na kraju se dodaju mrvice hleba da zaguste sos.

                  WordPress Recipe Plugin by ReciPress