Tajlandske ćuftice

Tajlandske ćuftice

Tajlandske kuglice

By Dubi Published: avgust 26, 2012

    Mini mesno-povrćni zalogaji

    Ingredients

    Instructions

    1. Narendati sitno 1 presan oljušten krompir. Naseći vrlo sitno manju glavicu luka (ili pola gavice luka većeg), 2 čena belog luka i listove korijandera (zamena je peršunov list).
    2. Mleveno meso mešano (pola juneće a pola svinjsko) dobro izgnječiti rukama. Dodati čili prah, so, biber i malo suvog začina. U meso ubaciti seckano povrće i sve još dobro izmešati.
    3. Nakvasiti dlanove vodom. Kašičicom vaditi meso i formirati kuglice među dlanovima.
    4. Pržiti u tiganju na 4-5 kašika ulja na srednje jakoj vatri uz okretanje.

    WordPress Recipe Plugin by ReciPress

    Pijani pirinač

    Pijani pririnač

    Pijani pirinač prilog

    By Dubi Published: avgust 26, 2012

      Intrigantan prilog

      Ingredients

      Instructions

      1. Pirinač u željenoj količini usuti u šerpu. Dodati vode u srazmeri jedna čaša pirinča – jedna i po čaše vode. Tome dodati 4 kašike belog vina. Blago posoliti, dodati pola kašičice suvog začina i ostaviti da se kuva na vatri malo slabijoj od najjače.
      2. Za to vreme oljuštiti nekoliko šargarepa i naseći na kolutove ili štapiće.
      3. U drugu šerpicu sipati vode do polovine, blago posoliti i ubaciti šargarepu da se kuva na najjačoj vatri. Kada voda provri, probati da li je šargarepa malo omekšala. Kada se voda u šerpici prepolovi, dodati pola čaše (oko 1 dl) belog vina i ostaviti da se šargarepa skuva do kraja – da bude “al dente”.
      4. Pirinač bi trebalo da je skuvan kada upije svu vodu iz šerpe (proveriti i ako je još tvrd dodati vode i kuvati dok ne omekša). Kad je gotov, da ne bi ostao „sluzav“, sipati ga u đevđir – cediljku i ispirati pod mlazom hladne vode dok ne postane sasvim beo. Tada ga vratiti u šerpicu i dodati mu šargarepu sa belim vinom. Sačekati da pirinač upije taj saft.
      5. Po potrebi doterati ukus, dodati malo bibera. Dobro izmešati pirinač i šargarepu, i usuti u posudu željenog oblika. Kašikom dobro pritisnuti – sabiti masu u posudu, pa je izvrnuti naopako da dobije izgled pudinga ili kolača. Posuti seckanim listom korijandera ili peršuna.

      WordPress Recipe Plugin by ReciPress

      Tajlandska supa od kokosa

      Tajlandska supa od kokosa

      Tajlandska kokos supa

      By Dubi Published: avgust 26, 2012

        Piletina, povrće i ukus Azije

        Ingredients

        Instructions

        1. U šerpu sipati kokosovo mleko iz konzerve i ostaviti da kuva na umerenoj temperaturi.
        2. Pileći file blago začiniti solju i biberom, iseći na kockice i ubaciti u šerpu s kokosovim mlekom.
        3. Narendati đumbir, šargarepu (krupnije). Naseći beli deo kineskog kupusa na kockice i čili papričicu na sitno. Sve to ubaciti u šerpu. Dodati 2 polovine limuna sa korom, kašiku ribljeg sosa i prinčane rezance rezanci nisu obavezni). Može i bez ribljeg sosa, a pirinčane rezance mogu da zamene i obični, najtanji.
        4. Ostaviti da provri da se ukusi izmešaju i dok piletina i rezanci ne budu kuvani. Na kraju pre posluženja u šerpu ubaciti iseckan zeleni deo kineskog kupusa i seckano lišće korijandera (zamena je peršunov list).

        WordPress Recipe Plugin by ReciPress

        Delfinarijum

        Poslednji dan juna u Portorožu osvanuo je sunčan i topao. Svetsko prvenstvo u Show dance-u počelo je juče i trajaće narednih pet dana. Smešteni u udobnu kuću sa roštiljem i bazenom u dvorištu, moj cimer Milan i ja – članovi delegacije našeg plesnog saveza, željno smo iščekivali predstojeće dane.

        „Čekiraj ono“- reče Milan. Ležeći na toplom pesku gradske plaže, nakon prvog jutarnjeg ladnog Laškog nisam bio raspoložen za nagle pokrete. Inače, Milan nije bio sklon nepotrebnom istrčavanjju. Milan Jovanović, alias „Milan Moby“ bio je vlasnik kultnog novosadskog CD Kluba „Moby Dik“. U najboljim momačkim godinama, svršeni matematičar, diplomirani zajebant, živa enciklopedija moderne muzike i aktuelne ponude novosadskih namiguša. Moj partner za trening u teretani i provereni hotelski cimer.

        Nije bilo potrebe da se pokrećem, one su same ušetale u kadar. Reprezentacija Brazila. Tačnije, dvadeset četiri brazilske plesačice.

        „Ovo nije akvarijum, ovo je delfinarijum“ – parafrazirao sam rečenicu iz dijaloga Gradskog i Prigradskog Srdjana Dragojevića napisanog za legendarnu novogodišnju emisiju Dva sata kvalitetnog programa.

        Svesne utiska koji ostavljaju „u jatu“, samouvereno su gazile plažom prema nama. Žbunje, cveće i trava su se okretali za njima dok su spuštale peškiriće na pesak. Strahopoštovanje izazvano nestvarnom lepotom osećalo se u vazduhu.

        Ostaci dana bili su protkani uzdasima. Rekordnu prodaju sredstava protiv ušinuća vrata lokalne apoteke registrovale su kao nadprirodnu i neobjašnjivu pojavu kojoj je nemoguće otkriti uzrok.

        Sutradan. plaža je bila krcata od ranog jutra.

        „Vesti se brzo šire“, – reče moj cimer kroz zube, nameštajući Ray-Banke na nos,  zauzimajući bolju poziciju nego juče.

        Maria Eduarda definitivno nije bila sa ove planete. Mislim da bi najbolji opis bio -  nacrtao ju je Lassalvy. Tog francuskog karikaturistu – čijih se jedrih i izazovnih sobarica svi sećamo, zavoleli smo još u mladosti dok smo čitali Start magazin i prelistavali Lui.

        Mariu Eduardu smo upoznali zahvaljujući Milanu, koji je stavio na kocku reputaciju osvedočenog kulera. Dok je sedela za šankom Tropical Beach Bar-a kao jedini jutarnji gost, Milan joj je prišao i na savršenom engleskom upitao: „Oprostite, nigde drugde nema slobodne stolice, je li zauzeto pored Vas“?

        Kakav šmeker. U roku od pola sata saznali smo što – šta o njoj i njenim drugaricama. Između ostalog, da su nezadovoljne ishranom: navikle na voće, povrće, crni hleb i ribu, ni malo im nije prijala pašteta, margarin i pekmez za doručak. Ručak su preskakale zbog popodnevnog takmičenja, a u vreme povratka u hotel kuhinja je već prestala da služi večeru.

        „Baš nezgodno“, reče Milan. Imao je onaj izraz lica koji govori da nešto sprema. „Eto, znam da je nepravda, mi imamo roštilj u dvorištu i kuhinju s kojima ne znamo šta ćemo, a vi ni čestit obrok“.

        Maria Eduarda, prezgodna Vanzemaljka razrogačila je mačkaste oči. Zupčanici u glavi su se zavrteli. Obrtni momenat kojim su joj radili točkići pretio je da ugrozi Ferari koji su lokalni Galebovi namiculjili na plažu, ne bi li se „jato“ primilo na kabriolet – šminku.

        Trebalo je oko dve ipo sekunde da Maria shvati šta joj nudimo.

        „A kako bismo mi mogli da koristimo vaš roštilj“? – krupne oči odavale su nadu.
        „Lako, jedino je problem što nas dvojica ne znamo ništa osim da potpalimo vatru“ – ubacio sam se i ja, dajući nesebičan doprinos opštoj dobrobiti.
        „Oh, ne brinite za to, sve smo dobre kuvarice, kod nas je to tradicija. Ponećemo sve što treba.“

        Iako smo bili spremni da finansiramo večeru za tridesetak osoba, shvatili smo da je sasvim ispravno poslušati je i prepustiti njima da donesu ono što vole. Dok se takmičenje odvijalo, Milan i ja smo ubrzano pripremili dvorište, očistili roštilj, kupili piće, pecivo i zelenu salatu. Došle su umorne ali raspoložene i gladne.

        Ostalo je istorija. Njihov vođa puta i koreograf – gospođa po imenu Felis pripremila je jelo za pamćenje. Škampi i gambori koje je bacila na gradele uz dresing od tropskog voća pokazali su se kao inventivno jelo. Za nas je to bilo osim fantastičnog druženja i otkrivanje novih ukusa.

        Kada nas je sutradan iznenadila kiša, spremila je biftek u sosu od zelenog bibera. Posebno sam bio zatečen jednostavnošću priloga – grilovane tikvice. i hladna salata od crvenog pasulja, kukuruza i luka.

        Svi recepti su se svodili na kombinaciju morskih plodova ili mesa sa voćem, sa krajnje jednostavnim prilozima od povrća. Svake večeri pravile su sebi i doručak za sutradan, uvek isti: omlet isečen kao taljatele, svaki dan s drugim prilogom. Narednih pet dana naše drugarice su seckale, pekle, posluživale i uživale. Milan i ja smo se uglavnom bavili degustacijom piva, prepuštajući im da se istaknu u kuvanju.

        Ja sam gledao, pamtio i zapisivao ove, za nas neobične kombinacije. I bilo mi je žao što se sve tako brzo završilo.

        Sa Mariom Eduardom smo obojica ostali u kontaktu. Postala je koreograf i trener, ima svoj plesni studio u Sao Paulu. Još uvek ponekad pomene Portorož, i Milana.

        Medaljoni u sosu od pečuraka

        Medaljoni u sosu od pečuraka

        medaljoni-1

        By Dubi Published: avgust 23, 2012

          Klasik sa kojim se ne možete obrukati

          Ingredients

          Instructions

          1. Svinjske šnicle od buta (ili teleće) istući kuhinjskim batom da budu tanke. Začiniti ih sasvim blago, sa malo soli i bibera. Naseći luk, beli luk i šampinjione.
          2. Naseckani luk i beli luk prodinstati na malo ulja. Kad postane staklast, ubaciti šampinjone i doliti pola dl belog vina. Ostaviti da kuva.
          3. Za to vreme kesicu krem čorbe od pečuraka otvoriti i instant prah iz kesice presuti u plitku posudu. Svaku šniclu dobro uvaljati u prah krem čorbe od pečuraka.
          4. Šnicle poslagati ili u nauljenu tepsiju za rernu ili ubaciti u kesu za pečenje pa u rernu. Naliti neutralne pavlake za kuvanje. Peći u rerni na 180 stepeni oko 25 - 30 minuta.
          5. Izvaditi iz rerne na tanjir. Dinstane šampinjone preliti preko mesa i pomešati sa saftom iz rerne. Ukrasiti sveže naseckanim peršunovim listom ili secaknim vlascem i kolutovima luka.

          WordPress Recipe Plugin by ReciPress

          Omlet taljatele

          Omlet taljatele

          omlet taljatele 1

          By Dubi Published: avgust 22, 2012

            Dorućak-hladna salata-prilog od jaja

            Ingredients

            Instructions

            1. U posudi umutiti 3-4 jaja, 2 kašike mleka, malo soli, bibera, vlasca, peršunovog lista.
            2. U tiganj za palačinke razmazati 3 kapi ulja salvetom. Na blagoj vatri, kutlačom usuti prvu količinu omleta, da se razlije i bude tanak kao palačinke.
            3. Peći oko minut i kad jaje više nema tečnih delova izvaditi bez okretanja. Tako napeći palačinke dok ima smese.
            4. Ispečene omlet palačinke složiti jednu preko druge pa urolati kao rolat i onda iseći nožem na trake širine oko 1 cm (kao tagliatelle). Služiti u salatama, s povrćem, fetom, maslinama...

            WordPress Recipe Plugin by ReciPress

            Grofica

             

            Pre desetak godina moja supruga Danka saopštila mi je za ručkom (inače odlična kuvarica) svoju krupnu životnu odluku: želela je da napusti posao izvršnog direktora firme koja je bila rangirana kao 117. po uspešnosti u tadašnjoj SRJ. Čvrstinu svoje odluke pokazala je tako što je, uprkos prelasku na još bolje radno mesto – Predsednika upravnog odbora jedne velike fabrike u Vojvodini, ipak i tamo dala otkaz.

            Ko poznaje Danku Dubajić zna kada ne treba da postavlja suvišna pitanja. Ja ih svakako nisam postavljao. Imao sam samo jedno: „Planiraš li nečim drugim da se baviš?“.

            Umesto odgovora, samo je pokazala na naša dva psića rase Ši-cu (Shih-Tzu) i rekla: „Želim da imam odgajivačnicu“.

            Tokom 2005. web sajt Dankine odgajivačnice bio je rangiran na Googl-u kao 6/10, što je (kako su nam rekli) fantastičan uspeh. Za to vreme, uspela je da proda štence iz svog uzgoja u velik broj zemalja na više kontinenata i sasvim opravda svoju poslovnu odluku. Četiri police dužine zida dnevnog boravka pune pehara svedoče o uspesima njenih pasa na izložbama po svetu.

            Krajem 2006. javila se e-mail porukom na sajt izvesna Maria-Elisa Signorini iz Italije, sa pitanjem ima li štenaca na prodaju. Nakon nekoliko razmenjenih poruka i dogovorenih uslova, najavila je dolazak iz Italije sa ćerkom, svojim kolima. Imala je još jedno pitanje: treba li da ponese konzerve i neku hranu sa sobom(!) Objasnila je to činjenicom da nikada nije putovala nigde istočnije od Austrije i nema pojma gde dolazi.

            „Samo vi dodjite, biće to za vas zanimljivo iskustvo“ glasio je Dankin odgovor. Želeći da saznamo više, pretražili smo internet ukucavši njeno ime. Na naše iznenađenje, pojavio se web sajt sa helikopterskim snimkom ogromnog imanja u Toskani, velike luksuzne vile i slide show sa fotografijama cele grofovske porodice, čiji je ona direktan potomak. Uz to, veterinar po struci, svetski je poznat odgajivač patuljastih pudli i vlasnik lanca dijagnostičkih laboratorija po celoj Italiji. Multimilioner.

            Opšte raširena pojava da su Italijani anti talenti za druge jezike imala je svoj ekstremni pojavni oblik u slučaju Elise i njene ćerke Beatrice. Njihov „Tarzan English“ predstavljao je više smetnju nego sponu u komunikaciji, koliko i moj zarđali italijanski, ali smo se ipak lako i brzo sprijateljili. Kulturološki šok koji su za tri dana doživele obilazeći centar Novog Sada, Petrovaradinsku tvrđavu, galerije, prodavnice, kafiće, restorane i obližnje salaše, ostaće im sigurno uspomena koju će dugo prepričavati prijateljima.

            Pripreme za ugošćavanje podrazumevale su snabdevanje probranim namirnicama kako bismo im što bolje predstavili srpsku i vojvođansku kuhinju.

            Stige su oko devet uveče, umorne od celodnevne vožnje i gladne. Ono što nam nisu rekle dok nismo izneli supu, rinflajš i sarmu je činjenica da su vegetarijanci.

            Sudbina se u tom momentu, kako to već biva, poigrala sa nama. U trenutku dok grozničavo razmišljam šta da im poslužim a da ne bude sendvič bez mesa i jaja, našoj keruši Mei, (opštoj miljenici zvanoj „Mekana“), počeli su trudovi i štenjenje. Elisa, po struci dipl. veterinar i Beatrice, pedijatar u dečijoj bolnici, priskočile su u pomoć. I same odgajivači, znale su da u to doba nema veterinara koji će biti dostupan i još prihvatiti poziv za terenski posao koji će trajati celu noć.

            Mekana se štenila uz ogromne muke, jer su štenci stajali naopako i izlazili nogama. Ponoć je uveliko prošla, a Elisa, Danka i Betaricce su okupane znojem oživljavale i zbrinjavale tek oštenjene mališane, dok su naponi i dalje trajali…

            Kao nemi posmatrač razmišljao sam šta da učinim. Svi smo gladni, pospani i umorni a ovo će još da traje.

            „Manđare“? – pitao sam naglas. „Sendvič“?

            „Si“ rekla je Elisa, „No sendviches, pasta. Penne, – penne di Sorento“.

            Penne su, naravno, koso sečene makarone. Uvek ih imam u ostavi. Makarone iz Sorenta su pretpostavljam, recept. Gledajući Elisu kako je brza, praktična i iskusna u onome što radi, shvatio sam da je treba poslušati, – da predlaže nešto što je brzo, jednostavno i daje dovoljno energije.

            Elem, Elisa je štenila Mekanu i na svom Tarzan engleskom glasno diktirala recep koji sam ja u kuhinji odmah sprovodio u delo. Šampinjoni na luku, paradjz, mladi sir. Lagano, za tren oka složeno i stavljeno u rernu. Da li je do recepta, samog događaja ili svega pomalo, ali nikada mi ni jedna testenina nije prijala kao ta tada.

            Dok su se Sorento makarone pekle u rerni, napravio sam od domaćih kora za pitu i malo povrča kineske prolećne rolnice. Uz to setio sam se da imam kolutove ananasa u konzervi, pa sam časkom pripremio i poslasticu – krajnje jednostavnu a jako osvežavajuću.

            Elisa i Betarice, prebogate grofice koje nisu znale ni gde dolaze, pokazale su te noći izuzteno druagrstvo i požrtvovanje. Prijateljstvo se održalo do danas i veoma nam je drago zbog toga.

            Od onda sam bezbroj puta pripremio ovo jednostavno i ukusno jelo i nikad se nisam obrukao.